Eto, dragi moji...
prošla je ta "prijelomna" noć. Došao je novi dan. Nova godina.
Hvala svima koji su mi zaželjeli dobar provod. ali nije se ostvario.
najprije sam se s jednom osobom dogovorila gdje cemo slaviti. sve je vec bilo dogovoreno. btw, s njom se nikad nisam bas osobito dobro slagala, ali zbog nedostatka pametnih ljudi u mojoj okolini, morala sam se zadovoljiti onime što mi je ponuđeno. No offence...but I am just honest...dakako, mogla sam već odmah pogoditi kako će nešto krenuti po zlu...i krenulo je...
Nekoliko sati prije izlaska mi je rekla kako ona bas i nemoze ici...kako je pozvana na neki rodjendan...i kako joj se ne ide...
Inace nisam takav tip osobe da bih nekome spustila sve svece s neba kad mi netko, bilo tko, stane na zulj. Otpilim ga iz svog zivota sto je najuljudnije moguce. Ne zelim se spustati na seljacki nivo.
Sad si zamislite kako bi se osjecali da se toliko tome veselite...i onda vas neka tamo -fucking kokos- za*ebe na samu Novu godinu.
Tim više mi je bilo žao što sam joj dopustila da me vec nekoliko puta tako povrijedi.
Nisam mogla vjerovati! Ja, koja sam postala toliko oprezna s takvom vrstom ljudi, dopustila sam jednoj te istoj osobi (koja me vec toliko puta tako iznevjerila) da me opet prevede zedne preko vode! Zapamtit cu ovaj dan - 1.1.2006. - ovo je dan kada sam sama sebi obecala da vise NIKAD necu dopustiti da me tako netko povrijedi! A to se odnosi na NJU - draga moja, imas cast cak postojati na ovom blogu u CAK nekoliko redaka! Nikad ne bih do danas pomislila da bih o tebi mogla napisati ikoje slovce.
Ovaj moj zivot ne bi bio zivot da nije zapapren s takvom vrstom ljudi koja me okruzuje. Zato cu s jednakom strascu pisati o dobrim ljudima kao i o onima koji nikada nisu smjeli zasluziti moje povjerenje!
Zaista krasan pocetak Nove godine...
...dopustila sam si da opet ponovim istu gresku...a bas kad sam vec pomislila da u ovu godinu ulazim bez takvih gluposti!
Anyway, snasla sam se...nisam ostala doma...makar sam mozda trebala...opet sam otkrila mentalitet jedne osobe koju sam doprije samo povrsno poznavala. Nazalost, nista pozitivno. "najluđu" noć u godini sam provela s tom osobom, koja definitivno nije moj tip...ma bas krasno...stvarno se vidi da su svi ovi ljudi oko mene otisli u kurac...
ma, ne...pustite me...morala sam se ispuhati...izlanuti pokoju "tesku". nemogu vise...i ne vjerujem da ce mi se tako brzo vratiti ona moja optimisticnost koju oduvijek posjedujem...
po prvi puta u zivotu sam je pustila neka ode na godišnji odmor...
...a kako bi mi i drukcije moglo biti?! na samu Novu godinu shvatim da ljudi oko mene stvarno vise ne zasluzuju zrnca moje paznje niti onog optimističnog pogleda u svakome od njih...
uostalom, kad malo bolje promislim - zasto bih ja trebala suditi cijelu ovu godinu koja tek dolazi na samo jednom danu? i zasto bih sama sebi dopustila da se zivciram zbog ljudi koji to zaista nisu zasluzili? i zasto ja ne bih mogla zivjeti ispunjene i dobre dane samo zbog osoba koje nisu vrijedne da udju u moj zivot?
...znam, tesko ce bit....ali ne zelim se vise nadati...
ne zelim uopce vise o tome razmisljati.
nek ide sve kako ide.
Post je objavljen 01.01.2006. u 21:42 sati.