Prvo je Disa na Staru godinu, rano zorom, izjela pun fišek mačjih govanjca pa je ostatak dana provela bolesna, jadna i nikakva. Povratila je četiri puta + proljevusala također nekoliko puta. Nije pomoglo ni sanjkanje s Billovim blizankama, dan joj je bio bukvalno za posrat. A tekar uvečer kad se počelo petardati! Sirota kuja nije znala gdje da se sakrije.
U međuvremenu mi Buro-Batak SMS-ao da su se on i familija potrovali vodom na Plitvicama, što će reći da je i kod njih bilo bljuv-bljuv, kenj-kenj. Jedanaestero na jedan zahod. Veselo.
U neko Silvester doba Pajo i ja smo otišli u susjedstvo kod Danca Petera gdje se okupilo veselo društvanjce. Tamo sam odmah na početku, kao vatreno krštenje, upoznala nekog Nijemca, zaboravila sam mu ime, inače teškog pauna od čijeg je kitnjastog repa bilo teško umaći.
Taj me odmah zadavio nacionalizmom na Balkanu, tip je pametan do boli, a kako radi za Europsku komisiju tako mu je i kita odmah 20 cm dulja + 3 cm deblja, nema teme pod kapom nebeskom o kojoj taj ne zna sve.
Poslije se i Paje dopovezao, kaže Pajo da ga podsjeća na one likove iz diskača u Hitch-u koji seru po svemu i svačemu. Pred Pajom se Nijemac dao u ismijavanje Francuza koji ne mogu izgovoriti Hradec Kralove kako Bog zapovijeda.
E, ondak se počupaše dvogodišnja Anička i dvogodišnja Hanička oko nekog medeka, a ludi Nijemac, Aničkin otac, baci se na onog medeka i zavapi kako je to Aničkin medek s kojim Anička spava od rođenja, ter otme igračku iz Haničkinih ruku na što ga je ostatak ekipe pogledao: Vot d fak? - uključujući i Aničku i Haničku.
Srećom pa su se sitna djeca uskoro pokupila na spavanje, a to je uključilo i našeg pauna. Pfuuu...
Ostatak večeri/noći se plesalo. Ja sam bila zavezana u kutu kako ne bih pala u napast, jerbo je Daćko-Sraćko rođen mjesec dana ranije nakon što me magičan ritam izmamio na plesni podij gdje u poodmakloj trudnoći izvedoh break-dance helikopter.
Onda smo igrali neku društvenu igru koja i nije bila zastrašujuće dosadna - od društvenih igara inače zazirem kao od kuge.
Kao - mi smo građani Palerma, Praga, Šibenika, svi spavamo, onaj koji taj krug vodi igru izabere jednog među nama da bude serijski ubojica koji potom počne ubijati, a ostatak ekipe, mi - građani, moramo između sebe otkriti okrutnog umoricu. Svaki put kad pogriješimo, na električnoj stolici spržimo nevinoga.
Pajo se pokazao najefikasnijim Ted Bundyjem - poubijao je kompletan grad, a ja - jedina preživjela - još nisam mogla vjerovati da je monstrum moj muž, uzoran otac 17-tero djece, krasan susjed i prijatan kolega.
Post je objavljen 01.01.2006. u 20:09 sati.