Svim blogerima želim sretnu Novu godinu i puno dobrih postova!
Jutros nešto poslije jedanaest zvoni mi netko na vratima. Komšija. Nije valjda da mu je smetala glasna mjuza u novogodišnjoj noći? Nije, još gore… ''Sve najbolje u Novoj susjed.'' ''Hvala, i vama također.'' Vjerojatno sam ga vidio jednom u liftu, poznato mi izgleda. Malo krupnije građen, prekratke kose i sitnih očiju. ''Ali nisam za to došao'', nastavlja nakon što smo obavili rukovanje. To sam si i mislio. Hajde pucaj. ''Po plafonu mi curi voda. Je li to kod vas pukla neka cijev?'' Pospan sam i mamuran, ne percipiram ništa osim mučnine u želucu. Ulazimo u kuhinju. Jezero. Fale samo labudovi. Mali problem sa slavinom koja se ionako ne može zatvoriti do kraja, a onda ju je još neko gurnuo do pločica. Možda i ja. Shvaćam da imam rupe u pamćenju. Dolazi i predstavnica zgrade, također izgleda pospano i mamurno. S najvećim ručnikom skupljam vodu. Bos i u gaćama. Tri kante za sada. Oni si razgovaraju o socijalističkim zgradama i sjebanim instalacijama. Ja plivam. ''Odite si sad nešto obući jer ćete pokupiti upalu pluća.'' Ova godina nije dobro počela. Stara kaže da je voda dobar početak, teći će mi sve po planu. Super. Na autu mi je neko podigao brisače. U svijetu neverbalne komunikacije to znači: Jebi se! Samo zato jer sam parkirao deset centimetara izvan crte. Zapeo mi kotač u snijegu, pa sam ga tako ostavio. Jebi se i ti, idiote.
Imam dobre susjede. Uvijek kažem da imam sreće s komšijama, a nesreću s gazdaricama. Jučer sam konačno odlučio izvući auto iz brda koje se stvorilo od snježnih nanosa. Bilo je sigurno pola metra snijega na krovu. Čovjek mi je ponudio lopatu i pomogao čistiti snijeg. A meni se razderale hlače, jedne od dražih. Bacio sam ih u smeće. I tako, izvukao sam konačno svoj auto, uputio se prema King Crossu ne bih li obavio šoping za ''najluđu noć u godini''. Koji idiot je izmislio tu sintagmu? Možda je najluđa nekome komu je to jedini izlazak u godini. Meni je to prevelika frustracija, ne sjećam se kad sam zadnji put dobio toliko odjebenica. ''Sorry, imam dogovoreno.'' ''Ne znam, već sam kupio kartu.'' ''Rado bih došla, ali ne mogu odjebati frenda.'' Jedan od prijatelja mi je ovako napisao: ''Javi mi konačni popis, pa ću vidit!'' Ja mu poslao popis (iako bi takav bezobrazluk trebalo u pravilu ignorirati). Odgovor ulazi u folder ''najbolji sms'', te konkurira u bogatoj konkurenciji za poruku godine: ''Bok care. Nemoj se ljutiti, ostati ću doma. Fino malo pojest, gledat tv i tako. Bilo bi fino, nas četvero, petero, malo bi popili. Ali nemam volje, možda sljedeće godine.'' Pa jebem ti frenda koji će radije gledat telku i grickat prasetinu nego doći na tulum. Zašto ja uopće trošim svoju energiju? Eto, u takvoj konstelaciji, drago mi je da su se na žurci pojavili super ljudi i da nam je bilo odlično. Iz dugogodišnjeg iskustva organizacije pijanki, mogu vam savjetovati slijedeće: Nemojte slaviti Novu s najboljim prijateljima s kojima ste ionako svaki vikend vani. Uzmite jednog frenda kojeg niste dugo vidjeli, frendovu frendicu, kolegicu s faxa s kojom razmjenjujete skripte, osobu koju ste vidjeli jednom u životu i nekoliko osoba koje niste nikad vidjeli, ali znate da postoje. Najbolji tulum.
Jučer mi je MMI rekao da pišem prekratke blogove. To mi je bio jedan od dražih komplimenata u zadnje vrijeme. Nisam još ništa napisao o tome kako su se ovi blagdani proslavili u uredu, pa evo nekoliko rečenica. Naša direktorica je prošli tjedan naložila da se organizira novogodišnji domjenak. Iako je većina firmi blagovala uoči Božića, mi smo zadržali lijepu komunističku tradiciju ''novogodišnje zakuske''. Složilo se tako vrhunskog dalmatinskog pršuta, paškog sira, crnih maslina, domaćih kolača, a zalijevalo se slavonskim i makedonskim vinima. To je vrijeme kada smo svi jedna velika obitelj. Pravimo se da se ne mrzimo i da je sve dražesno i ljupko. Jedini mrki pogled sam osjetio kad sam prvi upiknuo pršut sa stola. Kasnije sam shvatio da to nije bilo predviđeno prije zdravice. Vjerojatno smo jedini kreteni koji organiziramo domjenaka nakon radnog vremena. U petak me dočekalo malo iznenađenje. Šefica me zove i daje 500 kuna. Nije mi jasno. Kaže: ''Počasti se malo za Novu godinu.'' Ja reko: ''Super, zapit će se to.'' Tako je i bilo.
Post je objavljen 01.01.2006. u 17:52 sati.