Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/skota

Marketing

Veličanstveni Grga 1

Neke trenutke u životu nikad ne zaboravljaš. Pamtiš ih dok si živ. Uvijek ih rado pričaš susjedima uz kavicu, rođacima, prijateljima, odvjetnicima... Netko pamti dan kad je kupio novo auto,netko prvi poljubac,a ja pamtim Veličanstvenog Grgu. Nije mi bilo lako izići na kraj s njim.
Prije nego sam imao bliski susret 666 vrste, obavio sam neke sitnice. Prvo sam zaprosio Nedu. Ispalilaje rafal poljubaca i onako uzbuđena predložila da odmah, trčećim korakom, posjetimo matičara. Onda je predložila da posjetimo njene roditelje. Na žalost,moji su odavno umrli pa ih nismo mogli posjetiti.
Ta radosna vijest je Nedine roditelje toliko oduševila da su predložili Veličanstvenog Peru za svečani čin u crkvi, zatim krojačicu za Nedinu vjenčanicu i moje odijelo, pa zlatarnu u kojoj ćemo Kum i ja kupiti prstenje i na kraju, restoran u kojem možemo večerati.
Ljepo od njih. Ali...mesec im njihov... Kum sa ozbiljnim pogledom i ja samo ustanovili da su svi ti ljudi na mjesnom groblju. Tako to biva kad se naši stari sjećaju svog vjenčanja.
Nije nam bio problem u nekoliko narednih dana obaviti sve pripreme. Na kraju ostao je bliski susret 666 vrste. Kum je sa ozbiljnim pogledom ponudio svoju hrabru pomoć.
-NekaKume, puno si pomogao, to mogu i sam.To je čista formalnost, jedan kratki razgovor.
-Jeste li sigurni kume?
-Naravno da jesam.
-Dobro, ali samo jedan savjet da vam dam kume...
-Ne treba, puno si pomogao.

Moj Kum je dobar i uvjek mi pomaže, ali taj put sam mislio da mi njegova hrabra pomoć nije potrebna. Zato sam otišao sam i pokucao na Veličanstvena vrata. Naravno,otvorio ih je Veličanstveni Grga. Ljubazno me primio u ured i posjeo na klimavu stolicu. Blagim glasom me upitao koji me vrag to dovodi k njemu u ova doba dana.
-Ovaj...mislim...
-Mladiću, nemem puno vremena, vrag nikad ne spava, onda?
-Pa, ja i moja zaručnica bi se vjenčali slijedeći mjesec...
-Morate se vjenčati u crkvi!- viknuo je Veličanstveni Grga koliko ga grlo nosi i prijeteći prstom nastavio :
-Mladiću, ne igrajte se vragom! Morate se vjenčati u crkvi! Osoba koja se ne vjenča u crkvi dovodi sebe i užu obitelj u opasnost da navuče proklestvo osmog stupnja, a možda i devetog!

Puno je on toga napričao. Zapamtio sam jedino da moramo uz molitvu dobro razmisliti želimo li se vjenčati u crkvi, jer deseti stupanj je najgori. Nismo morali puno razmišljati, pa sam sljedeći tjedan došao nepoljuljan, odlučan i nepokolebljiv u odluci da se vjenčamo u crkvi.
Ma, ni sam vrag me nebi odgovorio od te odluke.

-Mladiću,neki mi vrag govori da ste razmišljali i što ste odlučili?
-Da se vjenčamo u crkvi.
-Tooo! Jes! Mudra odluka! -oduševljeno je dreknuo i op trčao oko stola,unio mi se u lice i užarenih očiju zapovjedio:
-Recite brzo koji je datum?
-Danas je petak trinesti.
-Ne današnji, datum vjenčanja?
Rekao sam i otišao je od mene govoreći da je odmah znao da nemam posla s vragom kao većina u gradu. Čim je zapisao datum u rokovnik upitao me je :
-Imate li mladiću sve sakramente, ali samo crkvene?
Mesec mu njegov... Ne znam što je mislio pod onim ''samo crkvene'' , ali neki mi je vrag govorio da odgovorim potvrdno. Onda mi je postavio još nejasnije pitanje:
-Znači niste?
-Što nisam?
-Mladiću, ili jeste ili niste. Što ste onda? Nema tu filozofije?
-Jesam.- odgovorio sam bez razmišljanja. Ali kad sam vidio da se Veličanstveno lice počelo rumeniti,a Veličanstvene oći crveniti, brzo sam rekao da nisam, da mi to nikad nije palo na pamet, da nema šanse da to ikad učinim u ovim godinama i da me mogu mučiti, a ja opet neću učiniti.
-Odlično! A ima li vaša draga sve sakramente?
-Ne znam, nisam je pitao.
Veličanstveni Grga je skočio iz stolice i preko stola mi se unio u lice. Užarenih očiju, obrazima koji su podrhtavali i plavih usana je rekao:
-Ne znate! Znači ona ima posla s vragom!-, onda se vratio na svoje mjesto i, kao inkvizitor osuđeniku na lomači, upro je prst u mene i zapovjedio:
-Idite! Ispitajte koje je sve poslove sklopila s vragom!
Trčećim korakom sam izašao. Mnogo stvari sam porušio. Takav mi je strah utjerao da sam doma došao bez auta.
Sljedeći tjedan sam prvo popio dva Apurina, pet Tavora, nekoliko Isoptina i tek onda otišao Veličanstvenom Grgi na raport.
-Onda mladiću,što ste saznali?
-Sve.
-A što to sve?
-Da i ona nije ono.
-Dobro, i što još?
-Da nija krizmana crkveno.
Veličanstveni obrazi su se počeli rumeniti, zatim podrhtavati, a onda je zagalamio:
-Kako nije! Ona nija normalna! Koji je njoj vrag! Slušajte! Slušajte me dobro sad mladiću što ću vam reći! Ona...
Galamio je dva sata, a meni je tako bilo fino. Njegove riječi su mi tako godile. Samo što sam počeo drijemati, bezobraznik jedan mesec mu njegov, izgurao me je na ulicu govoreći da sam mu digao živce i da dođem drugi put. Da sam mu digao živce! Ja mu digao živce? Pa on nije normalan! Ali neka mu bude kad tako hoće. Pametniji uvjek popušta.

Taj drugi put je bio tek pet dana prije vjenčanja. Prisilio sam se doći k njemu. Očekivao sam ono najgore. Moram priznati da me je iznenadio. Kao da se ništa nije dogodilo, s vrata mi je rekao da dovedem dva svjedoka koji će potvrditi i zakleti se samim vragom da se Neda prije mene nije udavala. Taj zahtjev sam brzo ispunio. Doveo sam dvije Nedine prijateljice. Klele su se one vragom i svim i svačim. Ali,onda sam trebao dovesti još dva svjedoka koji će potvrditi da ove dvije svjedokinje ne lažu.
Pošao sam ja tražiti još dvije Nedine prijateljice. Ali neki me vrag odveo Kumu. Nakon što sam mu sve ispričao pljunuo je na pod i ozbiljnim pogledom rekao:
-Odmah sam ja znao da ćete imati problema s njim kume. To su vražiji ljudi.
-I što da radim kume? S njim se nikako dogovoriti, kao da su svi vragovi u njemu.
-Jeste li mu dali plavu kovertu kume?
-Nisam. Nije ni tražio.


Post je objavljen 31.12.2005. u 13:06 sati.