Mislim da me malo razmazio. Nije toga bio svjestan. Zbog njega sam se osjećala posebno, nesvakidašnje, budio je ono najbolje u meni.
Uz njega sam se i bez šminke, s ogromnim podočnjacima osjećala kao prava ljepotica. Počela sam uživati u svoj toj pažnji koju mi je davao.. I razmazio me.. I mislim da sam upravo zbog njega podigla svoje standarde. Ne zadovoljavam se s bilo čime što mi naiđe, nego tražim uvijek ono nešto bolje..
Podigao je i moje samopouzdanje, jer je bilo predivno osjetiti toliku ljubav..
Za sve gore navedeno mu zahvaljujem.. Bez njega bi mi trebalo više vremena da to shvatim.
Sad samo žalim što nismo ostali prijatelji, jer takvu osobu kao što je on stvarno je teško naći..
...
Danas sam predvečer izašla malo van, na snijeg.. Bilo je predivno.. Sva ta tišina, i sva sjećanja su se ponovno probudila.. I on je bio u njima. On je uvijek u njima. Uvijek ga se sjetim kad mi je teško, sjetim se što bi mi on rekao, kako bi me utješio.
U zadnje vrijeme sam u nekoj velikoj depresiji, pa na žalost niti to ne pomaže, ali lijepo ga je se sjetiti..
Post je objavljen 29.12.2005. u 21:33 sati.