Početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća konsensuzom narodi Hrvatske i drugih zemalja bivše Jugoslavije izabrali su transformaciju države i društva iz «samoupravnog socijalizma» kako se nazivao dotadašnji sustav prema «kvalitetnijem» zapadnjačkom kapitalističkom ekonomskom sustavu.
Oči uprte bogatoj Europi iz siromašne države poput bivše Jugoslavije žarile su se istovremeno dok je mahom rašireni plamen nacionalizma buktao diljem države. Europa je predstavljala bogatstvo, sigurnost i prosperitet naspram užasu koji je tada vladao tim prostorima, poput bonova za benzin i opće nestašice svega i svačega.
Najbolji primjer koji vjerno oslikava tadašnje stanje, predstavaljaju pohodi naroda na šoping centre u susjednim državama prepune različitih artikala koji su nedostajali u mizernoj ponudi dućana koji su ih čekali kući. Jedna od takvih destinacija izobilja bio je Trst kojem su gravitirali cijela Istra, Rijeka i okolica. Odlazak u Trst je bio nešto esencijalno svima, nešto na što se mjesecima čekalo i pripremalo, dosanjani san siromaha preko granice koji postaje bar na tren djelom bogatog zapada. Trst su bila vrata Europe na koje se ulazilo s nešto novaca, a iz kojih se izlazilo prepunih ruku i džepova te pretovarenih autiju napunjenih prtljažnika. Šoping preko granice pružao je satisfakciju svima, pružao je nadu u boljitak, a bio je naša poveznica sa zapadom kojeg smo toliko željeli. Šoping, onda, bio je svojevrsni jugoslavenski san, prestavljao je sve ono što jesmo i što želimo postati, idealan dodir, odnsosno prelazak bogatog siromaštva u bogatstvo.
Promjena koju je vrijeme donjelo je to da su šoping centri sada bliže našim domovima, čak u našoj neposrednoj blizini. Zapad je došao nama nakon što smo ga mi toliko dugo tražili. Bogatstvo izbora između raznovrsnih produkta iz cijelog svijeta uistinu se ostvarilo. Danas se može kupiti sve što se ikad moglo poželjeti diljem tih hramova zapada, šoping centara.
Privatizacijom i pretvorbom, tj. pljačkom starog društvenog vlasništva, nekolicina je ostvarila jedan drugi, ovaj pak uvezeni san, američki san, dok je većina znatno osiromašena postala važnim djelom bogatog zapada, njegovim slugom. Bankrotom naroda promjenile su se njegove mogućnosti i želje, pa tako i snovi. Hrvati danas tako sanjaju jedan potpuno novi san. Nazvao bih ga hrvatskim snom, ali svjestan sam da je univezalan i primjenjiv na sve države i društva u tranziciji. Taj san karakterizira jedan potpuno drugačiji od svih dosadašnjih oblika umjetnosti, oblik umjetnosti preživljavanja. Umjetnost preživljavanja iz mjeseca u mjesec, spajanja kraja s krajem, borba s besparicom koja je zavladala našim društvom, iz minusa u minus na bankovnom računu u stranim bankama i tako u nedogled, čekanje prvog, dvanaestog ili kojeg već datuma u mjesecu i spasonosne plaće, penzije ili socijalne pomoći, potraga za poslom odnosno zadržavanje istog, povećanje stope svih oblika kriminaliteta, a ponajviše pljački, sve to postale su «odlike» života našeg naroda.
Hrvatski san koji sanja danas prosječan čovjek svodi se na spajanje te umjetnosti preživljanja s nespojivom odlaskom u šoping centre i kupovanjem. Činilo se da onaj tko nema, ne može ni kupovati, ali zapad je i to učinio mogućim. Kreditiranje šopinga donosi novi profit zapadu i neograničeno osiromašuje i pokrada narod. Zapad kreditira sve više i više, nastojeći usmjeriti sve u potrošnju i izvući dvostruki profit. Hrvatsko društvo i država upadaju u tu zamku iz koje ne pronalaze izlaz. Bogati postaju bogatijima, siromašni siromašnijima, to je brutalna svakodnevica, protiv koje se svi deklerativn bore.
Hrvatski san doživljava u ovo blagdansko vrijeme ekstazu. Šoping-manija ne pada teško onima koji si ju mogu priuštiti, ali definitivno prestavlja opasnost onima koji ne mogu. (Ne)logično upravo ti u opasnosti podliježu svim njenim čarima i svjesno, ali i nesvjesno dodatno se osiromašuju. Delirijum potrošača koji ne znaju svoje granice postao je sama bit našeg dekadentnog društva.To osiromašivanje postaje sve prisutno i može se opisati dvjema riječima, kolektivni suicid.
Da li se i onu transformaciju s početka ovog teksta može opisati istim riječima? Ja, nažalost, mislim da je odgovor na ovo pitanje, da.
čestiti božić, onima koji ga slave.
Post je objavljen 24.12.2005. u 22:05 sati.