Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/runaway

Marketing

Cugeri, drž'te čvrsto tu čašu dok prolazite pored mene!


Na najgornjoj polici mog ormara smještena je roba s kojom „nešto ne štima“. Lijena kakva jesam, frknem ju tamo samo da je ne gledam, da me ne podsjeća da bih morala obaviti određene radnje na njoj. Fleke koje treba na čudotvorni način odstraniti, šavovi koji su popustili, hlače koje treba skratiti, ili pak proširiti (kvragu s menzom u kojoj je čak i salata masna!) te majica koja je toliko stara i ofucana da ne bi mogla poslužiti ni za brisanje poda, ali je ja i dalje obožavam i namjeravam „renovirati“...Eh, sentimentalka.

Jutros sam se probudila marljiva. Stoga odlučih iskoristiti stanje kojim me današnji dan obdario i, u pauzi između pranja zavjesa i pečenja kolača, bacih se na rašćišćavanje omražene hrpe sa spomenute police.

Ne znam jeste li ikada došli u priliku čistiti mrlje od crvenog vina (pogotovo onog jeftinog, s 80%-tnim udjelom sumpora, očito), ali dotični postupak lagano graniči s nemogućom misijom.

Vođena uputama iskusne mi majke, saznah da je potrebno:
-najprije politi mrlju od vina limunovim sokom (crveno tada postaje rozo)
-zatim natopiti turbo-cool sredstvom koje čisti sve, pa i tvorničku boju materijala, osim mrlju od vina (rozo tada postaje svijetlije rozo)
-slijedi drugo sredstvo koje izgriza sve s čim dođe u doticaj, uključujući i umivaonik i vaše ruke, isključujući mrlju od vina (svjetlije rozo tada postaje zeleno!...ne pitajte me kako...)
-i, za kraj, potrebno je trljati dok vam se prsti ne ukoče, dok velika kazaljka ne napravi nekoliko đireva, dok ne poludite i ne zaključite da vam taj odjevni predmet koji pokušavate očistiti – i nije baš toliko potreban u životu.

No, mislite li da nakon opisane torture tragovi burne noći sasvim nestanu? O, varate se!
Mrlja ostaje i dalje, u konačnici nekakve krem boje. Kao da ste polili bijelu kavu.
Manjim picajzlama to možda neće smetati. Ja ću je, pak, baciti natrag na onu policu u ormaru čekajući da ljudi iz labaratorija izmisle kakvo čudotvornije sredstvo. I do tada proklinjati uloženi trud, i kretena koji me polio, i sudbinu koja je odlučila da mi baš najdraže stvari stradaju i to od najdražeg mi alkoholnog pića. Oh!

Ukoliko neki kemičar pročita ovaj tekst, usrdno ga molim da se primi posla. Hvala.






Post je objavljen 24.12.2005. u 11:23 sati.