Ovo je naslov Tetka Kristline pripovjetke (1998.) koji me i dan-danas obara s nogu.
Sjetila sam se Krokodilove kad sam izašla iz veže - čujem kraj ulaza hrapavi ženski glas:
"Daj meni piti!!! Ja hoću piti!!! Prvo meni piti!!!".
Pogledam, a ono dvije gospođe u niježnoj dobi od šezdesetak ljeta - natežu se oko flaše.
Da stvar bude bolja, piju neki bezalkohol!
Kamo ide ovaj svijet???
A sad, crtica o češkoj birokraciji.
Koja je naravski, kao i sve birokracije svijeta, beskrajno iritantna.
Daklem, kako Pajo i ja živimo u trosmrtnom grijehu, krenuli mi prijaviti Paju kao oca nerođenoj kćeri, jerbo nam se bez 'unaprijed' priznatog očinstva tuten u Češkoj može desiti da: (a) Paju ne puste u rađaonu, i (b) ako se ne-daj-Bože nešto meni desi, ode mala u sirotište dok Pajo ne dokaže da je on tu neki faktor.
Prvo smo se natezali oko toga je l' nam treba "autorizirani tumač". Kao, oboje smo stranci i unatoč činjenici da Pajo živi u Češkoj petnaest godina, govori jezik kako se spada, a isto tako i ja - ne može Pajo priznati očinstvo bez jebenog tumača.
Zanimljivo je da nam taj isti tumač ne treba kada plaćamo poreze i ine dadžbine.
Tumač ne samo da košta, nego i traje.
Ajde, na koncu nam se smilovaše pa smo im napisali izjavu da oboje razumijemo češki.
Rekoše da je to zato što im se desilo da se parovi posvađaju pa da neki očevi-stranci dođu nakon dvije-tri godine i počnu kričati kako nisu znali koji kua potpisuju.
E, sad, mala ima oca, ali će biti frka s imenom.
Jerbo Česi imaju par zakona koji vrijede za Čehe, ali ne za strance, no u praksi ih lokalni birokrati uporno pokušavaju nametnuti svima bez razlike.
Prvi zakon tiče se osobnih imena.
Ne može se dijete nazvati samo tako! Ime mora biti ovjereno u registru čeških imena!
Ako je ime iole drugačije od turbo običnoga, onda se ide kod neke babe koja drži monopol nad imenima pa ti ona za izvjesnu svotu nađe u češkim povijesnim kronikama ime koje tražiš, izda ćitabu i tek s tom ćitabom će ti registracijski ured zavesti dijete u knjigu rođenih.
Notoran je slučaj nekih ludih hipika koji su prije četiri-pet godina novorođenu kćer nazvali "Ponoćna Oluja". Mala je rođena tijekom oluje, a roditelji su se zanijeli misleći da žive u Kaliforniji, a ne u konzervativnoj Bohemiji.
To naravski, nije išlo, no kako se roditelji nisu dali, tako je mala do prvog rođendana ostala nezavedena u knjige.
A onda su im idioti iz odgovarajućih službi došli doma i odnijeli dijete u dom za siročad.
Jedino oni koji oduzmu zdravo, zbrinuto i voljeno jednogodišnje dijete od roditelja, zaslužuju da budu proglašeni većim budalama od Frank Zappa wannabes.
BTW, Mala se danas zove Eliška. Nu ti Oluje!
Dobro, to Paju i mene toliko ne kači, jerbo nam ime nije neka ekstravaganza.
Problem je u prezimenima.
Češke žene u prezimenu obavezno imaju OVA. Po zakonu.
Novakova, Drtikolova, Mistrikova, Bayerova, itd.
Iznimke su samo neki pridjevi puput - Černa, Bila, Tlousta, itd.
Pajo je Hajek. Tako da bi njegova kći u Češkoj bila Hajkova.
No, problem je što ni Pajo a ni ja nismo Česi i što administracije koje će malu upisivati u svoje knjige državljana jednostavno ne podrazmijevaju da su Hajek i Hajkova jedno te isto. Dapače. Bezbrojni su primjeri da takva 'sitnica' može ljudima zakomplicirati život do zla Boga.
I sad - ne bi trebalo biti problema - BelzeBuba nije Čehinja, nismo ni mi - ali lokalni matičari na terenu i dalje uporno trube da mala mora biti OVA i u protivnome često odbijaju zapisati novorođenče u knjigu rođenih. A bez izvoda iz knjige rođenih dijete ne postoji pa joj ne možeš nabaviti ni pasoš zemlje u koju kao pripada.
Tako da ćemo u matičara s odvjetnikom unatoč jasno postojećem zakonu koji ne vrijedi za strance. Čista samovolja svemoćnih birokrata.
Stvarno mi nije jasno kojeg boga inzistiraju na "čehizaciji" kada su inače ekskluzivni ko sam vrag i nema šanse da te iste OVE jednom priznaju za Čehinje.
Pričali su neki Nijemci da su krv ispišali dok su kćer rođenu u Pragu prijavljivali u knjigu njemačkih državljana. Enšulzigebite - Merkel i Merkelova nije isto pa ti izvedi trostruki axl ako ti nije pravo.
Hrvati su po mnogo čemu ludi, ali barem ne tjeraju Smitha da bude Smithić, Stoibera Stoiberić ili Garciu Garciić.
PS. Poslije ćemo još malu prijavljivati na Islandu gdje prezimena ne postoje već svi uz osobno ime dobijaju patronime, npr. Jonsson ili Jonsdottir, ovisno je li posrijedi sin ili kćer. No, Islanđani su normalni pa ne prave probleme kada netko ima prezime. (Ima i takvih, obično podrijetlom Danci).
Mi se u međuvremenu trebamo izboriti s češkom aždajom.
Nije čudo da je Kafka odatlen. Blah...
Post je objavljen 21.12.2005. u 18:33 sati.