Danas sam bila dosta dobro raspoložena. Noćas sam spavala dnevnoj sobi na fotelji jer su me zaboravili izbaciti van jučer navečer. Nisam se pretjerano bunila jer mislim da je noćas bilo dosta hladno. A susjedstvo me ne zanima pretjerano jer ne znam što bih više istraživala. Jedino sam se malo prepala oko pola 3 u noći kad sam čula da netko silazi s kata i pali svjetla. Ali laknulo mi je kad sam skužila da je to Gazda. Nije obraćao pažnju na mene. Djelovao je kao da još na pola spava. Čula sam s fotelje kako u kuhinji reže kruh i nešto vadi iz frižidera. Bila sam preznatiželjna pa sam skočila vidjet što mu se jelo tog trenutka. Nisam baš bila preoduševljena kad sam vidjela Nutellu. Ne volim baš to. Ne znam što ljudi uopće vide u preslatkoj ljepljivoj masi, koja mi je još i gorka. Ipak sam se nadala da će si raditi sendvič od neke salame jer mi je to puno finije, a uvijek dobijem malo sendviča. Ali tad mi je sinulo: Gazda uvijek, ali baš uvijek uz Nutellu i kruh pije mlijeko (osim ako ga trenutno nema u frižideru, onda je lijen otići do špajze i otvoriti trajno). Bila sam presretna kad sam vidjela da je u frižideru bilo mlijeka! Njami! Prvo je nalio sebi u onu roza šalicu kojoj nitko osim njega nema pristup i onda je uzeo moju zdjelicu. U tetrapaku je bilo još taman mlijeka da napuni moju zdjelicu! Ja sam pijuckala hladno mlijeko, on je brzinom svjetlosti smazao kruh s Nutellom i svoje mlijeko, uštipnuo me za rep, ugasio svjetlo i otišao natrag spavati.
Ujutro kad su prvi ukućani otilazili na posao sam otišla van pišat. Sve je bilo prekriveno mrazom pa sam čekala prvu priliku da se otvore vrata kuće da uletim unutra. To sam i napravila, pojela malo onih keksa kojima se hranim i otišla spavati. Mirno sam spavala do nekih 10:30 h. Tada se, naime, Gazda ustao. Išla sam ćirnuti što će si složiti za doručak, ali sam se razočarana vratila na trosjed kad sam skužila da će preskočit doručak. Došao je zua mnom, upalio glupu kutiju punu ljudi i umjesto da bulji u nju, počeo me zajebavati.
"Ajde", pomislila sam, "mogla bi se malo igrati".
Štipao me za rep (zna da to mrzim i popizdim kad to radi), pa sam malo jurila po dnevnoj sobi. Onda sam se zavukla pod tepih (njemu je to urnebesno smiješno, ne znam zašto). Trajalo je 15ak minuta i onda sam se umorila, a on je konačno počeo buljiti u kutiju s ljudima. Stisnula sam se uz njega, ali onda me opet počeo štipati za krzno i rep. Kad mi je počeo mrtiti prstom oko glave, onda sam totalno izgubila kontrolu i svom snagom ga ugrizla za lijevu ruku. Bilo mi je žao, ali nekad se ne mogu kontrolirati. Uostalom, koji me kurac zajebava kad zna da se neću više igrat. Njega to nije uopće smetalo. jer me nastavio zajebavati, ali iz daleka. Ignorirala sam ga i nastavila gledati kroz prozor. Jedino što mi je bilo zanimljivo bio je poštar.
Popodne sam se malo mazila i uglavnom – spavala. Pa kad mi je tak super spavat. Gazda je bio dobro raspoložen jer je spominjao 4 i nekakvu statistiku. Mislim da to ima veze s onim nečim što zove "fakultet". Mislim da se približava Božić jer su danas donijeli odnekud ogromnu kutiju sa onim glupostima što meću svakog Božića na plastično drvo nalik na jelu. Obožavam se igrati time i jesti one sjajne niti! Jedva čekam!!!
Post je objavljen 19.12.2005. u 22:19 sati.