Kažu sveci da je najveća zabluda i TRIK koji je učiniJo vrag, oliti đavo je da ljudi misle da ga nema.
Tako sam se i ja neslano našalio s Vama.
Prošlo je punih sedam virtualnih mjesečnica Akrapove stare, koja ga je rodila na gujscu otkad sam umro.
Ali, vratio sam se iz mrtvih. Nešto ko Internet Isus.
Kad smo već kod Internet Isusa...
Sjećam se jednog djećka kojeg su svi u selu zvali Šćepan Mali. Šćepan Mali je bio natprosječno nizak patuljak, sićušan dječarac koji je bez beda ždero svoja vlastita govna iz nosa, a ponekad i gliste. Nitko ga nije radi toga mrzio, nego radi toga jer je bio mali. Kad si mali i kad ti nešto fali (kao što je to u njegovom slučaju bila visina) onda si jebena stranka.
Nešto ko HDZ. Doduše, neko bi mogo svatit da je HDZ jeeebeeena stranka, ali ne. Nema toliko 'e', samo su dva.
No dobro.. Vratimo se mi Šćepanu. Daklem, Šćepan je jeo govna i lizo gliste i niti jedna cura ga iz nekog nepoznatog razloga nije voljela.
Imao je ogroman sat koji mu je poklonio Ćaća, i nosio ga je preko znojnika jer mu je ručica bila pretanka da ga stavi na nju.
Ja sam često razmišljo kako bi to interesantno bilo da mu ta ručica 'slučajno' pukne i ... uf... prećero sam ga..
Šćepan mali je stalno vozio baciklo i jeo estrogen skvrčen izmeđ dvije šnite POLI salame, kako bi mu narastao. Na žalost, to se nije dogodilo sve dok ga jednog kobnog jutra nije satralo sasma novo auto i sfrkalo ga je na vrućem asfaltu poput neke od onih glista koje je cijepao vlastitim zubićima.
Interesantno je da mu je auto potrgalo sve kosti u tijelu i zato je morao ič doktoru. Kad je došo kod doktora, onda se konzilij skupio na kavi u buffetu preko puta sv. Duha, čija vlasnica naplaćuje 100 UR€A rođacima bolesnih osoba i dogovorili su se da će mu produžit kosti za preko nekoliko posto i da će ga skrpat ko što je moja baka jednoć krpala djedove čarape koje je podero noseć' gumene čizme u kojima se noga saftala i proizvodila koncentrat nožnog znoja koji ih je, u biti, i nagrizao.
Godinu dana docnije, Šćepan Mali se probudiJo iz kome, pogledo se u ogledalo i u prvi tren je mislio da vidi čarapu, al je onda utrljo jednogodišnje krmelje u zjenicu i šarenicu, te se nemalo iznenadio vidjevši da više nije ispodprosječni patuljak, već iznadprosječni patuljak.
Promjena na njegovom licu je bila automatska, ko getriba od novog Audija...Odma se vidlo da je u njega ušlo povjerenje i sigurnost, a zli jezici su govorili da je tijekom kome još nešto ušlo u njega, al su doktori zataškali slučaj jer im je to bio kolega.
Šćepan Mali je presto jest vlastita govna i kupio psa... presto je i jest gliste, te se prebacio na crve.
Baciklo više nije vozio jer mu je bio premali, pa je kupio karate zlata te se šepurijo poput, kakvog, kugom zaraženog goluba...
Par dana poslije je umro...
vidiš, uopće nisam razmišljo o tome da ovo uopće nije vesela priča..
Ha! pa zato ovo i jest:
DRUŠTVO BOLESNIH UMOVA 1941!
Post je objavljen 19.12.2005. u 19:54 sati.