Osjećaji...kako se nasmijati nečemu što je rečeno iz srca?
Jak je osjećaj koji izaziva suze. Najjači! A kada se javljaju osjećaji, oni donose neku punoću duše, blaženstvo, najljepši način da osjetimo da postojimo.
Postoji osjećaj sreće, osjećaj straha, osjećaj tuge, osjećaj bola.
Ja sada pišem svašta. Misao mi izlazi iz glave i jednostavno putem pera prelazi na papir. Nema kontrole misli. Mislim da mi je neki skretničar tamo gore (u glavi) otišao na odmor, pa nema nikakvog redoslijeda, možda ni povezanosti.
Željela sam svoj dom. Sa nekim tko će znati osjećati. OSJEĆATI.
Sa nekim tko će se brinuti o meni. Uvijek! Sa nekim tko će željeti da ja uvijek brinem o njemu.
Mislila sam... Hoće li me uvijek razumijeti. Hoće li željeti provesti dan za danom sa mnom. Hoću li mu uvijek značiti što i prvog dana?
Ovo je bura osjećaja i misli što se rijetko probiju do površine.
Znateli ti što su to suze? To vam je kao jedan ventil, koji otvoriš kada nastane veliki pritisak i onda se sve na brzinu smiri.
Volim kad je ovdje i kad me razumije... uvijek nastojimo pronaći srodnu dušu koja će nas razumjeti i koja će misliti isto.
Ne, ne mora misliti isto...osnovne životne vrijednosti moraju nam biti iste... a, sve ostalo...imamo masu različitih razmišljanja...
Sjećam se, kad smo tek krenuli... uvijek smo nešto raspravljali...onda bi se taj izlazak odužio...Satima smo sjedili u autu i raspravljali...nije to bila svađa... nismo se vrijeđali...nego smo jedan drugom dokazivali... I NIKADA se nismo razišli posvađani...
A znala sam se tiho uvući u kuću... u neko, tada nepristojno vrijeme!!! A što smo radili... pričali...
I zapravo je u životu najvažnije željeti postići kompromis...
Ponekad bih željela da na svijetu postojimo samo on i ja!
Sa njim bih bila danima, i danima, i danima... i još bi mi bilo malo vremena, koje provodimo zajedno.
Post je objavljen 17.12.2005. u 22:01 sati.