m...ljubim te....m....ljubim te.. odzvanjalo mi je u glavi... tijelom se razlila toplina... sjetila sam srecu.... osjetila sam njegovu ceznju... zelju... njeznost tih rijeci.....
Mislim da sam tada postala njegova...
I sekundu poslije.. srce mi se steglo... postala sam svjesna istine....
jos jedan stranac... covjek koji mi nije blizu... i sto je najgore... postao mi je vazan virtualan covjek....
covjek kojeg ne poznajem.. osoba sa slike.... njegove rijeci...
I mozda bih se jos vise bojala... da mi se tako nesto vec nije dogodilo.... znala sam da je moguce...
moguce je zaljubiti se u intuiciju... u rijeci... sliku...
Zelim li to.... mogu li to.... opet???
Ali i R je rekao... kako zaboraviti nesto sto ti je srce zagrijalo???
Zivi u Njemackoj.. dolazi gotovo nikad... ali osjecaji ne biraju puteve... ne poznaju daljine.... ne znaci im nista strani jezik......
Dat cu mu sansu... odlucila sam....
>to be continued<
Post je objavljen 17.12.2005. u 18:01 sati.