Kasnim skoro mjesec dana s nastavkom o seksu u Hrvata, a napisala je odmah nakon sedam dana. Malo sam neaktualna, sorry... jebiga, ne stignem ništa, predblagdansko vrijeme, sniženja...
I ovaj tjedan je, uglavnom, prošao u raspravljanju koliki su Hrvati, u biti jebači i jesu li na mjestu ta istraživanja ili nisu. Meni se to sve nekako čini prenapuhano. Ma daj, pa i da jesmo, ja bi cijeloj naciji definitivno pokvarila prosjek svojom nejebicom. Nekako mi se čini točnom ona moja teorija kako smo nacija koja slabo kupuje kondome, pa su nam se ovi iz najveće firme prezervativa htjeli uvući u guzu i potaknuti nas da koristimo više njihove proizvode. E, da, a mi lakovjerni kakvi jesmo, sad ćemo svi otići u trafiku ili u dućan po golduniće, pa neka cijelo susjedstvo priča o tome kako se ševimo naveliko.
Povodljiva kakva jesam, i ja sam to napravila. Fino otišla u butigu, kupila nekoliko paketića razne veličine, boje i mirisa, a prodavačica me u čudu gledala. Onako, nabacila je smješak boj dva, priče kad podsmješkić i značajno me pogledala. Kadsam iz šopinga stigla doma, uzela sam te maštovito dizajnirane kutijice, izvadila paketiće iznutra i počela ih otvarati. Prvo sam uzela obične, masno za popizditi!. A što ću ja s tim, mislila sam i onda fino odlučila napuhati balone i urediti stan. Tako sam motivirana reklamom Balone na balkone fino svezala u jedan buket prozirni bijeli, ogromni crni s okusom čokolade, crveni s okusom jagode, zeleni s okusom mente… Super, još mi je nedostajao onaj rozi jedne tmobitelske kuće, pa da možda uđem u uži krug za nekakavu nagradu.
Ostale balončiće sam povješala po kući. U dnevnom boravku, u sobi, kupaoni, kuhinji… A kako sam polupala manje-više sve ukrase za božićno drvce, došla sam na ideju da ću ga okititi kondomima, pardon – balonima. Još kupiti nekakve jeftine svjećice u sve po 12 i imam borić za pet. samo da stara i stari ne skuže da su baloni malo preljepljivi i masni. Neću staviti ispod bora štalicu i djetešce jer bi to bilo svetogrđe, ali bih mogla staviti onaj vibratorić i da fino zuji po noći da mogu ljepše zaspati. A mislim da nije teško ni pogoditi što ću si zaželjeti za Novu godinu. Jednu veeeeeliku mrcinu. Ok, neću sad biti preizbirljiva, može i mala al' da je dobar tehničar. Ok, neću ni toliko pretjerivati, bilo kakva alatka bi bila sasvim ok, samo da nije kriva jer bi se u tom slučaju ponašala kao u onoj staroj poslovici – čudila bi se ko Mare krivom kurcu.
Uh, ja već zabrijala na novogodišnje želje! Da se vratim opet na to kakvi su Hrvati jebači – teorija dva. Sigurno su anketu proveli na muškom uzorku. Nekako žene nisu sklonepretjerivanju pa ako se ševe dva puta tjedno ili mjesečno, one će to i priznati bez beda. S muškarcima je to drugačiji slučaj. Oni uvijek trebaju biti najbolji, najjači, najveći ono o čemu pričamo. Pa ako uzmete anonimno jedan prosječan muško-ženski par koji se ševi dva puta tjedno, pretpostavljam da će ona tako i reći, a on će barem poduplati taj broj. I ako, statistički gledamo, anketu radite na 70 ili više posto muške populacije, eto rezultata.
Naši muški su inače skloni pretjerivanju. Ne znam ima li to veze s muškim egom, jer nije uzalud i ta često korištena fraza, ili je riječ o našem mentalitetu. Mi kao nacija jednostavno moramo uvijek biti najbolji i imamo neprestanu potrebu dokazivati se u nečemu. Tako najveći domaći lopovi imaju potrebu govoriti o tome kako netko drugi krade, laže i maže, političari imaju neodoljivu potrebu govoriti o poštenju, onom svom i nepoštenju svojih političkih suparnika, a onda se na žderačini svi kolektivno udruže i nazdravljaju jedan drugome. U takvim situacijama pretpostavljam kako se cerekaju blesavom narodu i jedan drugog podjebavaju tko je više zadužio državu. Pa što, i negativno takmičenje je ipak takmičenje. Isto tako je većina nakon devedesete imala potrebu dokazati tko je veći Hrvat od koga, veći katolik od svog susjeda… Isto tako Dalmatinci i Purgeri imaju vječitu potrebu dokazati tko je od koga bolji u sportu i tko će kome bolje rascopati glavu nakon utakmice, pa ne vidim zašto se međusobno ili s drugima ne bi takmičili i tko je bolji u seksu.
E, a kako se to ne može egzaktno dokazati, nego se svodi na usmenu predaju, svatko može reći što god hoće i nitko mu ne može dokazati laže li ili ne. Tako muške lovačke priče dolaze do toga da postaju glavnom viješću u državi, i ispada da je to nešto od velike životne važnosti za cijelu naciju. Političari nam se usplahirili, razvedrili, ne bi da ne tucaju narod u zdrav mozak. Po tome smo definitivno No1. u svijetu, nema nam ravnih. A što se pravog stanja seksa tiče, tu su stvari malo drugačije i debelo se razlikuju muške i ženske strane.
Kako su žene uvijek više na zemlji od muškaraca, radila ja anketu na uzorku od desetak svojih frendica, što udatih što onih koje su u vezi ili barem nekoj ljubavničkoj vezi. Naravno, ja se tu ne računam jer bi prosjek bio znatno gori. Bilanca je takva da se prosječna Zadranka od 22 do 35 seksa tri do pet puta mjesečno. Da, mjesečno. Što bi ispalo daleko od ideale. Tako da od velikih jebača nema velike koristi. Sve je to mrtvo slovo na papiru, a kad se treba iskazati bitniji je nogomet i karlovačko.
Mare
(mare-zd@net.hr)
Post je objavljen 15.12.2005. u 02:23 sati.