jebote ne mogu spavat, a moram...cijelu sam noć bio budan...sad sam bio na wc-u...sudario se s nekim debelim likom koji
je nosio dve
role toaletnog papira i novine pod rukom, ko al bundy, nevjerojatno...vratim se
u sobu,
cimer smrdi u 3 pičke materine(za tjedan dana leti avionom...bacaju ga na hirošimu...u komadima)...njegov dlakavi palac na nozi viri ispod deke-gleda me u ravno u oči, nakostriješio se ko dikobraz,
latentno
prijeti...nemam više cigareta...gledam na stolu ulje za dvotaktne motore koje sam
posudio sa
benzinske kod ribnjaka u subotu i razmišljam šta ću s njim...jel vi vidite kako ja
provodim
dane...ko neka stara cura koja štrika i mašta o konju na bijelom
princu s gajbom ožujke...muči me nesanica...al stvarno...i sjebani snovi...nisu
noćne more
al nisu ni puno bolji...vrijeme ide, leti leti, topi se...
učlanio sam se u HDZ
i gledam člansku iskaznicu dok sa majkom šećem parkom..ona mi sere o nekim sitnicama
tipa
"moraš se ić šišat" "imaš neku mrlju na majici" ili "ne kradi
motorna ulja sa benzinskih
stanica" a ja ljut i kipim...odjednom, čujem neko morbidno i bolesno
pjevanje...okrenem se kad cca
200 metara iza nas, glavom i bradom, Sanader...ubučen je u ružičastu baletnu
suknjicu,
poskakuje kao malena djevojčica i pjeva neku pjesmu na jako weerd i sick način...ja
ljut jer
kužim da me frajer zajebava...provocira...čuo je da mi stara sere pa me kuri
lagano...odjednom
počne pjevati ali ubrzanim tempom, istu pjesmu, i počne trčati...sve brže i brže...i
tempo
pjesme i brzina trčanja ( cijelo vrijeme poskakuje ) ...ja sam se razljutio, ko ne
bi, i postavio
mu nogu...tako se brzo zaletio da se razbio ko pička...udario je glavom od asfalt i
završio u
travi...na asfaltu krvava fleka...i još onda frajer ima muda dić glavu i reć
"gle, još sam
živ" ma najpodrugljiviji mogući način koji postoji...onda se moja stara zaletila
i zabila mu
grickalicu u vrat...i onda je crko...ja i stara samo nastavili svoj put...išli smo
zdravku
mamiću u bolnicu...u posjetu...bolnica sva bijela...sterilna...posjedne on mene na
krevet i kaže
mi "gle sinko, možeš ti pokušavati pobjeći od svoje sudbine, ali ona te uvijek
nađe...tvoja sudbina je da budeš kamionđija, poput tvog oca...i mene...divlja
prostranstva
čehoslovačke te zovu...odazovi im se, to ti je sudbina"...ja kao, dobro, striček
zdravko...klimam i sve 5 a sebi "koji kurac"...jel on lud, kakav kamionđija,
moj stari nije
kamionđija...nije ni on...i zašto ne kaže jednostavno vozač kamiona...zašto bi to
bila
moja sudbina, zašto, zašto, zaštoooooooooooooooooooo....i probudim se u znoju(nije
baš,
zapravo nije uopće, ali radi dramskog efekta)i skužim cimereove noge, naš zajednički
2D
televizor (koji radi na principu stotine buha koje su zarobljene unutra s svaka ima
različitu boju
pa se čini da tvore sliku), poster borea leeja s ustaškim grbom na čelu i nekoga frajera koji sjedi na mojoj stolici i drka po mom kompu bez
mog znanja
dok ja spavam i skužim da je to bio samo san...
taj netko se okrene i to je.....zdravko mamić!!!.........neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee
eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee.............piššššoooooofššššš (onomatopeja
spontanog pišanja)....
Post je objavljen 14.12.2005. u 15:54 sati.