Marketing
Prekognicija
Stojin na balkonu i vidin kako se isprid moje zgrade parkira žuti auto. U ton trenutku san osjetila oni poznati déja vu osjećaj i znala san razvoj sljedećih događaja. Znala san da će na balkon u susjednoj zgradi izać cura u zelenoj majici s mobitelom u ruci, da će se dolje pojaviti dva psa lajući, te da će se začut vika – psovanje iz nekog od okolnih stanova. Trenutak poslije ti su se događaji uistinu i dogodili.
U srednjoj školi profesorica iz psihologije nas je uvjeravala da za déja vu postoji posve logično i normalno objašnjenje, no ono šta meni sad nije bilo jasno u tom logičnom i normalnom objašnjenju je to kako san ja mogla točno znat slijed događaja koji se još nisu niti zbili. Kao da vrijeme ne teče samo u jednom smjeru, nego posjeduje i svoju protustruju. Razuman čovjek razlikuje prošlost, sadašnjost i budućnost kao tri jasno odvojene cjeline, poznaje svoju prošlost, svjestan je svoje sadašnjosti, a o budućnosti može samo sanjariti. No postoje ljudi koji ipak mogu, kroz snove, psihometriju ili potaknuti nečim zavirit u događaje koji tek slijede. Povijest pamti mnoge proroke - obične ljude koji su mogli točno predvidjet neke događaje. No koristeći se razumom i logikom stečenom u ovon uskom području samospoznaje moran se zapitat kako je moguće budućnost precizno predvidjet ako svaki uzrok može imat više različitih posljedica. Uostalom ljudi koji vide budućnost, oni bi ju mogli i mijenjati zar ne, a ovo sve upućuje da je budućnost već definirana kao da se uistinu i dogodila, kao neka neizbježnost. Je li moguće da činimo ono šta moramo, a slobodna volja je samo dobro zakamuflirana varka? Možda se na kraju krajeva sve vrti u krug, tako da se budućnost dogodila već u prošlosti, a prošlost se samo ponavlja.
Post je objavljen 14.12.2005. u 00:55 sati.