Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/superwhat

Marketing

Too heavy on my heart...

Ne sjecam se kad mi je u zivotu bilo toliko tesko kao danas...Za one koji me vec duze citaju,onaj dundo koji je bio zavrsio u komi,i kasnije se probudio,umro je u nedjelju navecer..Danas je bio sprovod..Slomila sam se..previse..Isplakala sam sve sto je bilo u meni..Bilo je grozno..U tisini crkve samo su se mogli cuti vapaji..plac..bol....................
Kako mi je bilo tesko gledat tetku i rodice,kceri mu..Povise groba smo se ja i rodica tako cvrsto grlile kojih 5 min..Tu sam pukla..Umalo nisam zavristala kako me bolilo...Nesto prestrasno..A kad sam tatu vidila da place..Ajme! Bio mu je brat..Jos ne mogu vj da ga nema..Katastrofa..A onda mi kazu da Bog za sve ima razlog..Ma daj!!! I kad se sjetim zbog kojih stvari ljudi u zivotu placu..Zbog cega se nerviraju..Zbog najobicnije sitnice koju ce odmah zaboravit..Ali on nije bio sitnica..I nikad nece bit zaboravljen..Nikad..Ne mogu vise plakat..I ne mogu vj da jos imam suza za isplakat..Oci me uzasno bole..Samo se molim da mi noni,tati,tetki i rodicama bude bolje..Jednog dana..Da se oporave..Fakat se nadam da ce se rana s vremenom bar malo smanjit...Nikad necu zaboravit ovaj prokleti dan!I nikad necu oprostit Prijatelju koji me razocaro doslovno van svih granica..On bi da ja njemu sastavljam esej iz engleskog! Moooooolim?Sinoc..Ili danas..A onda mu se ne da dolazit po to,nego bi da mu mailom posaljem..Ne mogu vj...Nije ni pito kako je proso sprovod,nego se garant naljutio jer mu nisam sastavila..Pazi ti kakvih ljudi ima..Koje razocaranje,e!Ne mogu vise radit stvari samo za druge..Dosta mi je..Sad cu se lijepo poc isplakat za kraj ovog ogavnog dana...Provat zaspat..Ne znam..Evo..Jos suza..
Evo,ovo sam nasla na necijem blogu,i moram objavit,i oprostite,ali sam fakat morala stavit..Hvala..
Vlaho,uvijek cu te voljet!Pazi na nas...

ZA SVE ONE KOJI SU NEDAVNO I TIHO NAPUSTILI OVAJ SVIJET...

"...i dok pahulje tiho padaju po grobu...
ja samo imam jednu molbu...
da nam Bože podariš još dah života...
i da nam daruješ ljepota...
jer nije lako gledat u smrt oči...
i kako nam voljene osobe moraju na drugi svijet poći...
o da smo se makar s njima mogli oprostiti...
i barem se zadnji put osmijehom nasititi...
da smo zadnju sliku mogli složiti u glavi...
i da smo bar još jednom pred njih stali...
da im kažemo koliko nam znače...
i da postoji netko tko za njima plače...



Post je objavljen 13.12.2005. u 22:01 sati.