Čitala sam blog i reakcije na ocjenjivanje profesora u riječkoj gimnaziji!
I evo vam mišljenje jednog profesora!!! Zapravo...profesor sam na drugom mjestu...prvenstveno iz ljubavi prema tom zanimanju....ma ne zanimanju, prema djeci! Inače sam ing. Čitajući sve ovo, moram priznati da su u meni izazvane podvojene emocije! Kao prvo, onaj članak mi je bio simpatičan...duhovit! Ali moram priznati da ne znam što bih mislila da sam i sama bila obuhvaćena takvim člankom! Mada se nadam da ne bih dobila neku baš lošu ocjenu od svojih učenika! Zapravo... mislim da vrlo malo ljudi zna koliko je teško raditi u razredu! Nakon pet sati provedenih u razredu budete iscrpljeni...iscijeđeni... Djeco, pa znate sebe...znate da vam je najveći gušt zezati se na satu... a mi vas MORAMO nešto naučiti!!!
Ma i ja sam roditelj...i sa jedne strane slušam priče svoje djece i onda se i nasmijem i suosjećam sa njima, a sa druge strane znam koliko mi je teško dobro odraditi svoj posao... A, svakog bih roditelja stavila u situaciju da mora četrdeset pet minuta biti u razredu...i odraditi nešto sa svojim i trideset ostalih "Anđelčića"... Mislim da bi naglo promijenili svoju predodžbu o životu... Ma ne samo roditelje... puno njih bih ja poslala u razred... I uz sve ovo imajte u vidu da ja volim svoj posao, dobro ga radim, djeca me...rekla bih..."vole" ... i mogu vam reći da mi je posao TEŽAK! Pozdrav svima...i jednima, i drugima, i trećima... i ovaj put...gospodo moja...nitko nije u pravu!
Post je objavljen 13.12.2005. u 00:21 sati.