Upozorenje: ovo će biti malo duži tekst bez vica pa za one koje samo to zanima neka preskoče ovaj post, slijedeći post biti će opet sa vicevima. Vi ostali (vas dvoje troje) koji čitate ovo veseli pozdrav uz isprike što me nije bilo jako dugo. Trenutno sam na službenom putu i nisam baš u mogućnosti pristupati Internetu. Puno događaja je bilo u zadnje vrijeme i svi su zaslužili post ali pokušat ću sad sve skupiti u jedan malo duži. Na slici uz post vidite naše drage policajce koji su parkirali vozilo na mjesto za invalide. Još je gore kad u centru grada kojekakvi divljaci parkiraju odmah uz zgrade pa nema mjesta za prolaz inavlida u kolicima niti za majke sa malom djecom. SRAM ih i STID bilo! Prošlu subotu bio je dan invalidnih osoba. Poznate li vi uopće nekog invalida. Jeste mu pokušali pomoći, ako ništa drugo praviti mu društvo, to barem nije teško. Čitao sam nedavno o nekim curama na blogu koje prakticiraju bulimiju anoreksiju i slično. Zar stvarno smatraju da su lijepe onako koštunjave? Izgledaju, a i jesu teško bolesne. Bolje da ljulja nego da žulja, stara je narodna izreka. Onda su tu i uspjesi naših tenisača, postali su svjetski prvaci. Čestitke, pokazali su kako treba pružiti maksimum. Čak su se i navijači pokazali u pravom svjetlu, i nije bilo nereda, ne mogu vjerovati da postoje i nenasilni navijači Hrvatske?! Još nam je ostala posljednja vijest o uhićenju umirovljenog generala HV. Ne znam ja kakav je kao osoba Ante Gotovina, ali smeta mi što mu sude zbog akcije Oluja. A jako se dobro sjećam vremena prije Oluje kako se živjelo u Hrvatskoj kojoj je trećina teritorija bila okupirana od tih srba koje smo kao potjerali tom akcijom. Bježali su u traktorima sa punim prikolicama. A kad su ti isti srbi naše ljude tjerali oni su morali pobjeći sa jednom vrećicom i biti sretni da su izvukli živu glavu, za razliku od onih masakriranih ranjenika iz Vukovara. Ali opet stižu nam blagdani pa ne smijem ostaviti zadnje misli ovako crne. Treba ipak malo veselja, kao što i naslov samog posta kaže. Gdje naći veselje? Ja ga uvijek nađem u samom sebi jer sam hvala Bogu optimist i veseljak. Nemam crnih misli, uvijek pomislim da ima ljudi kojima je puno gore nego meni pa se nemam prava žaliti. Tako je sigurno i sa svima vama koji se žalite i kukate bez veze, svi se problemi mogu riješiti a ako se i ne riješe nema veze. Uživajte u onom što imate a ne patite za onim čega nemate. Toliko za ovaj post, prepuštam vas sad vikendu i odmoru. Nemojte se ljutiti što nema vica i što je ovaj post ovakav, malo sam popio vina uz ručak. A dobro je bilo, onaj pelješki Dingač, mmmm. U alkoholu sigurno ima ženskih hormona jer kad popijem ne znam voziti auto i pričam gluposti…
Post je objavljen 09.12.2005. u 14:55 sati.