Pusti me da legnem u visoku travu..gledat ću zvijezde i sanjivi mak.
Neću se maknuti mnogo, mnogo dana, postat ćemo jedno, zemlja i ja.
Kada padne kiša, operi mi ruke, trebat će mi čiste, da zagrlim ljubav.
Ako zaboraviš zašto sam tu, pogledaj lice tužnog klauna..i kad nema maske, to sam opet ja.
Reci mi gdje si ispustio bombone, autiće i sanje sretnog djeteta, možda shvatiš gdje je bila rupa u tvojim džepovima..možda, zašij sada propuste jer na reprize ne daju popuste.
Ne razumijem, ne mogu bolje i nemam tajne zalihe..ostat ću ležati a ti razmišljaj.
Koliko daješ, koliko sakriješ..i kad dobiješ neki čudni omjer brojeva, zaboraviš što si sakrio, od koga, kako, kada i gdje..nisi sretan, zar ne?
Ja još uvijek gledam u nebo i stvaram male mozaike sreće..zaboravim gdje sam stala pa poželim ispočetka..onda se sjetim da više ne znam gdje je početak..izgubi se u bojama.
Znaš, da je bila neka druga livada, bila bi i neka druga ja..zato..
Pusti me da legnem u visoku travu..gledat ću zvijezde i sanjivi mak.
Neću se maknuti mnogo, mnogo dana, postat ćemo jedno.......................i ja.
PS. Znam da me nema dosta dugo, što zbog blokade mog kompa a i mojih moždanih vijuga :)
No, čitam vas..i puno vas pozdravljam..poljubac
Post je objavljen 08.12.2005. u 16:23 sati.