Sjedim i tugujem. Prolazi i dvadesetpeta godina od odlaska jednog od najvećih, ako ne i najvećeg. Surova li života Bože! Mozak Beatlesa i kasnije ništa manje uspješan individualac. Čovjek iznimne karizme, čovjek spreman žrtvovati sebe za mir i harmoniju. Njegova "neostvariva" ideologija i sebičnost jednog bolesnog primitivca uzeli su Johna, uzeli su ono što sanjamo, uzeli su nas. Zar je tako okrutno biti dobar??? Pitam se svaki dan. Možda i jest. Najbolje da svi šutimo, radujmo se vječnim lovištima...oh Bože ali me grebe ovo...nezahvalno!!! Da pišem o Lennonu ne dolazi u obzir. Zašto izfantazirati nešto što se riječima nemože uopće zamisliti??? Stoga, gospodine Chapman jebem vam mater...John živi, u našim dušama naravno, a vi? vi trunite!!! ja ću vas svakako popratiti sa smješkom!
R.I.P JOHN
R.I.P JOHN
...pustite malo Lennona ovih dana, on bi to sigurno jako volio.