Jedina stvar koju želim je slušati radiohead. Mislim na radiohead. Pjevam u sebi radiohead. Imam osjećaj da mi krv žilama ide u melodiji radioheada. Da je to jedina stvar koja me pokreće. Zapravo i je. Tjera me da hodam uspravno, kolko tolko, da slušam ljude, kolko tolko. Tjera me da ne spavam kako bih što duže slušala. Vidjela sam T. nakon nekog vremena. Do tad sam se smijala. Zaista sam se dobro nosila sa umorom. Onaj tko me ne pozna, ne bi primjetio ništa, osim podočnjaka. On je bio isti kao i uvijek. Ništa ne govori, samo gleda ispod one crne kose, ne smije se i izgleda kao da mu u glavi svira karma police od radioheada. I nakon toga zaboravim da sam se smijala i jedino što osjećam je umor. Fizički umor. Neispavanost i osjećam si podočnjake pod kožom. Zadnjih dana, tjedana, ljudi mi umjesto bok govore»a šta je s tobom?». Ne, ja zaista ne znam da imam podočnjake i da sam blijeda..ma od kud vam samo to?…molim vas, prestanite to primjećivati. Jer ja to barem pokušavam ignorirati. Hvala.
Sutra je sveti nikola. Juhu! Već sam obavjestila mamu da ne namjeravam uzalud prati marte( srce mi se kida). Baš me zanima od kolko će metara ove godine biti šiba. Ako uopće dobim i to. ma ja sam uvjerena da je moja majčica milostiva srca.i džepa. Kad bih mogla birati poklon, izabrala bih da cijeli dan mogu slušati pyramid song…neprestano..i da me nitko ne tjera jesti i pričati…
Jučer sam u ono malo sati sanjala T. opet se vraćam na njega. Imao je bijelo vampirsko lice i crno namazane oči. Mislim da me želio ubiti, ili pojesti. Tak svejedno.
Mislim da ću otići pogledati «kavu i cigarete» u kino. Sama. Ne podnosim više zrak između zidova. Oči mi se magle. I prsti su mi bijeli kao vrat. Otišla mi sva krv u pizdu m…
Post je objavljen 05.12.2005. u 22:33 sati.