Danas ću malo tračati.
I to meni mile i drage.
Jučeraske smo Pajo i ja odradili zadatak ispijanja kave s Pajinom sestrom koja također živi u Pragu. No, tu 'sitnicu' od naših prijatelja rijetko tko zna, jerbo se Pajo i sestra prešutno ne podnose i stoga održavaju samo najnužniji kontakt.
Dok sam promatrala ta dva izdanka češko-ukrajinsko-kanadske loze dok sjede jedan nasuprot drugog, a pri tome se u sat vremena možda tri puta pogledaju u oči, pala mi je na pamet uvodna rečenica iz Ane Karenjine. Da parafraziram Tolstoja, sve su normalne obitelji nalik jedna drugoj, svaka nenormalna luda je na svoj način.
Kako sam imala prilike upoznati sve članove uže familije, moja je stručna procjena da oni predstavljaju prosjek ludosti. Svakako, imaju neke svoje specifikume, ali sve u svemu ne idu u ekstrem, što će reći: nema fizičkog nasilja, nema incesta (barem ne u najjužem krugu), nema izgladnjivanja djece, maltretiranja životinja, itd.
Pajini su recimo, ludi po pitanju komunikacije.
Koje nema.
Npr., na cesti sasvim slučajno sretnemo sestru Draguljče - što je prijevod imena koje si je sama dala u Novoj Domovini, zamijenivši ono koje je dobila pri rođenju.
Krasan sunčan dan, a Draguljče hoda s debelom masnom modricom na oku.
Draguljče (43) krasi nadnaravan talent za biranje mužjaka. Izredala je cijelu malu plejadu likova. Od sitnih kriminalaca, nasilnih makedonskih slikara, do tuceta pjesnika-alkoholičara, samo birajte!
Šljivu na oku pobrala je od depresivno-agresivnog scijentologa.
I sad, sretnu se Pajo i modrooka sestra i oboje se prave kao da se ništa nije dogodilo.
"Hi", kaže brat
"Hi", kaže sestra.
On se pravi da ne vidi šljivu, ona ništa ne govori.
I sad bi oni tamo stajali dok ih vjetar ne ponese dalje.
Ja je pitam: "Draguljče, issa ti, što se dogodilo??? Da te nije ona scijentološka pizda odalamila???", na što Draguljče kaže: "Ma ne, igrala sam squash i zaboravila zaštitne naočale".
I problem riješen.
Šljiva je adresirana, Draguljče je dobila priliku da ispriča verziju koja joj tog popodneva odgovara i nitko nije pao mrtav od lude intimnosti.
No, njih dvoje to sami ne bi mogli nikako izvesti.
Moj bi buraz recimo, skočio kao oparen: "Tko te tako dohvatio, sestro, krvi da mu se napijem???".
Međutoa, mi smo necivilizirani Balkanci pa se to kao ne broji...
Ili Luda Materetina.
Ljuta je na Paju iz samo njoj znanih razloga i već se godinu dana odbija javiti na telefon kada ovaj nazove doma. I to bi bilo OK kada bi Luda Materetina Paji dala do znanja da je na njega ljuta, ali jebiga, to podrazumijeva komunikaciju (koje nema) tako da se na koncu svi prave da je situacija regularna, ali se majka sveudalj skriva od Paje kao vrag od tamjana. I mogu oni tako narednih 5-6 godina...
Ako se u toj familiji i o čemu govori, onda je to HRANA.
O tome mogu duditi satima.
Hrana i obroci predstavljaju 'referentne točke' cijeloga života; ljetovanja se pamte po restoranima, putovanja po trgovinama hranom, ljudi po pripravljenom objedu, rođendani, Božići, Uskrsi po nabavkama namirnica za žderačinu.
NAJstrašniji horror je s njima ići u restoran. Narudžba traje barem pola sata. Jelovnik se proučava k'o Sveto pismo. Narudžbe se alteriraju, mijenjaju, ispravljaju, stres bez presedana! Dodajte tome i proučavanje vinske karte od koje bi i svetac pošandrcao & razbio im tu sudbinsku flašu o glavu!
Samo ih zadnji ostaci nepomračene svijesti drže uza stol pa ne idu u kuhinju popovati kuharu kako da spravi njihov dish.
Po objedu se obavlja maratonska analiza. Što smo jeli, kakva je kvaliteta namirnica, kolike su proteinske vrijednosti, kako će to utjecati na razinu kalija u krvi? A probava?
Roditelji na svoja putovanja nose namirnice i extra posuđe od kuće. Jer ovsena se kaša ne može konzumirati ako to nije organski uzgojena Winnipeg ovsena kaša u koju kaki organski napasana Winnipeg stoka.
No, istovremeno, kraj njih može pasti Berlinski zid a da se tom događaju ne prida nikakva pozornost.
Betonski blokovi nisu probavljivi, valjda zato.
Jedina tema o kojoj ćete nešto čuti, a da nije hrana je David Icke, ludi guru koji vjeruje da svijetom konspirativno upravlja klasa guštera - ne metaforičkih, već stvarnih! Stara puši Ickea i njegove teorije zavjera pa bi uz nabavku salate puterice na lisabonskoj tržnici, uz večeru eventualno mogli saznati i kakvu novost iz Ickeove kreativne radionice.
Pa vam se ja 'u obiteljskom krugu' osjećam kao jedna savršeno uravnotežena i duhom prisebna individua.
Post je objavljen 05.12.2005. u 15:30 sati.