Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Novi popis prisluškivanih novinara do 2000-e


POPIS PRISLUŠKIVANIH NOVINARA PO REDAKCIJAMA DO 2000. GODINE

"NACIONAL": 1. Babić Jasna, 2. Bobanović Paula, 3. Bošković Ratko, 4. Čadež Tomislav, 5. Ćustić Marinko, 6. Franičević Zoran, 7. Gotal Višnja, 8. Jurdana Srećko, 9. Karli Sina, 10. Mihovilović Maroje, 11. Pleše Mladen, 12. Pukanić Ivo, 13. Rogošić Željko, 14. Šagovac Ida, 15. Španović Srđan, 16. Zlatar Pero

"GLOBUS": 1. Alborghetti Igor, 2. Baretić Renato, 3. Bašić Mate, 4. Brabec Mirjana, 5. Butković Davor, 6.Cigoj Mark, 7. Godeč Željka, 8. Grakalić Dubravko, 9. Grčić Marko, 10. Jergović Miljenko, 11. Klemenčić Mladen, 12. Ladišić - Klancir Đurđica, 13. Letica Slaven, 14. Lopandić Bruno, 15. Lukić Slavica, 16. Majetić Roman, 17. Malnar Željko, 18. Masle Antun, 19. Mlaćak Sanja, 20. Mrkobrad Marica, 21. Naprta Robert, 22. Petrušić Zoran, 23. Rajković - Rajaković Dražen, 24. Sabalić Ines, 25. Taraba Nebojša, 26. Torbarina Tanja, 21. Vurušić Vlado

"FERAL TRIBUNE": 1. Buljan Ivica, 2. Čačinović Nadežda, 3. Čulić Marinko, 4. Daskalović Zoran, 5. Dežulović Boris, 6. Đikić Ivica, 7. Đilas Milivoj, 8. Erceg Heni, 9. Erceg Zoran, 10. Gabrić Toni, 11. Gall Zlatko, 12. Gavrović Milan, 13. Hedl Drago,
14. Ivančić Viktor, 15. Ivanišević Ivica, 16. Kaić Srđan, 17. Lasić Igor, 18. Lovrenović Ivan, 19. Lovrić Jelena, 20. Lucić Predrag, 21. Matijanić Vladimir, 22. Pilić Damir, 23. Polan Hrvoje, 24 Prnjak Hrvoje, 25. Rašeta Boris, 26. Senjanović Đermano, 27. Vukorepa Darko

"IMPERIJAL": 1. Bujanec Velimir, 2. Cenčić Vjećeslav, 3. Cukerić Igor, 4. Divković Irena, 5. Ferina Zrinka, 6. Juras Branka, 7. Kauzlarić Nataša, 8. Kezele - Marton Sanja, 9. Ljubić Theo, 10. Maljevac Željko, 11. Markić Branko, 12. Milanović Zoran, 13. Milić Josip, 14. Pađen Milan, 15. Pavičić Josipa, 16. Šatara Timor, 17. Šerić Branko Panta, 18. Topčagić Mustafa, 19. Vuletić Roko

"NOVI LIST": 1. Angelski Zoran, 2. Berbić Nađa, 3. Bunjac Nenad, 4. Gerc Sergej, 5. Herljević Dražen, 6. Hlača Nenad, 7. Kukić Goran, 8. Maljković Boris, 9. Mance Zdenko, 10. Romac Denis, 11. Vlašić Nela

"VJESNIK": 1. Bojkić Vladimir, 2. Gjenero Davor, 3. Mihaljinac Sanja, 4. Peratović Željko

"VEČERNJI LIST": 1. Cigler Ružica, 2. Knežević Deana, 3. Popović Jasmina

"SLOBODNA DALMACIJA": 1. Franceschi Joško, 2. Ivanković Davor, 3. Krstulović Zvonimir, 4. Maršić Ilija

"NEDJELJNA DALMACIJA": 1. Blažević Davorka, 2. Đuričić Vukašin, 3. Gazde Snježana

"JUTARNJI LIST": 1. Kavain Marijo, 2. Ogurlić Goran, 3. Puljiz Helena, 4. Rudež Tatjana, 5. Valdec Robert, 6. Vlašić Boris, 7. Vrančić Srđan, 8. Wrus Tomislav

OSTALI MEDIJI: 1. Balen Mladen, 2. Flauder Goran, 3. Jakić Tomislav, 4. Klanac Vesna, 5. Luks Silvija, 6. Modrić Žarko, 7. Šaškor Ines

Prema Vuku Đuričiću, u Slobodnoj Dalmaciji, prilog Magazin, na str. 13., od 03. prosinca 2005.


Ivan Jarnjak (lijevo) dugogodišnji ministra policije devedesetih, u puno je slučajeva samo formalizirao zahtjeve za prisluškivanje koje bi Predsjednik Franjo Tuđman telefonom priopćio Smiljanu Reljiću (u sredini), koji je na čelu SZUP-a proveo šest godina. Slavko Degoricija (desno) je početkom devedesetih bio zamjenik ministra policije. Snimio: Vlatko Pinjuh, 1995., u Saboru


update, ponedjeljak prijepodne:

Doživio sam svojevrsnu satisfakciju vidjevši se na Đuričićevom popisu. Prije svega jer me SZUP Franje Tureka 2001. nije pozvao da vidim svoju zbirku podataka tzv. dosje koji su oni skupili. Većina mojih kolega s popisa dobili su poziv iz SZUP-a ili SIS-a da si dođu pogledati dosje. To mi je samo značilo da sam od SZUP-a i dalje tretiran kao državni neprijetelj, a ako je tako, Zakon o sigurnosnoim službama oslobađao ih je obveze da e upoznaju s vlastitim dosjeom.
Jasna Babić i Nacional nisu me te godine stavili na popis koji su oni objavili, iz, valjda svakom redovitom čitatelju 45 lines, jasnih razloga.

Dakle ovo je prvi put da imam barem-kakvu takvu javnu potvrdu da sam bio nadziran od Tuđmanovih špijuna, i to vrlo vjerojatno još 1991., a najkasnije 1993. jer sam upravo tih godina radio u Vjesniku, u čijoj sam se ladici i našao na Đuričićevom popisu.

Novinari su vjerojatno raspoređeni u one redakcije gdje je su radili kada je započela njihova obrada. To zaključujem i iz primjera Jelene Lovrić koja je 1993. radila u Feralu, u čijoj košuljici se našla. Jelena Lovrić prethodno je radila u Danasu, a kasnije, sve do pred neku godinu, najupečatljiviji medijski trag ostavila je pišući za Novi list.

Ovga bi logika trebala biti poznata revnosnom Prisluškivaču iz komentara, kao i činjenica, da bez obzira na naslov Đuričićevog popisa, nisu svi novinari bili prisluškivani, već je riječ o ljudima čije su se zbirke osobnih podataka nalazile u kolekcijama raznih tajnih službi. Podaci za takve zbirke prikupljaju se pored prisluškivanja i tehnikom "prijateljskog izvora", uvida u nečiji medicinski ili porezni karton i slično...

Pored toga, nisu svi sa popisa smatrani neporijateljima države. Neki su se, poput čitave redakcije Imperijala, našli na udaru HIS-a čiji je čelnik Miroslav Šeparović smatraju da su te novine brifirane od SIS-a i SZUP-a, a da ih finaciraju Miroslav Kutle i Ivić Pašalić. Prema HIS-ovu dokumentu što ga je u to vrijeme objavio Nacional, i intervjuu Velimira Bujanca, bivšeg novinara Imperijala i HIS-ova suradnika prebjega, objavljenom u Nacionalu, upravo su to razlozi zbog kojih su Imperijalovi novinari, preko prijateljske veze, bili na udaru HIS-ovog špijuniranja. Odnosno, bili su grubo upotrijebljeni u sukobima tada oštro suprotstavljenih Tuđmanovih špijunskih frakcija. Koliko znam, nitko se od njih zbog toga nije bunio.

Nacional je objavio i priču o namještenom nogometnom prvenstvu kad je Rijeka po volji Tuđmanovoj i sposobnošću SZUPa izgubila mjesto prvaka, za račun Croatije. Zbog tog curenja poodataka bio je nakratko pritvoren Miroslav Šeparović. Kasnije je dr. Miroslav Tuđman, našavši se drugi put na čelu HIS-a, ustanovio da je podatke o lažiranom nogometnom prvenstvu dostavio Mario Baljkas, Šeparovićev pomoćnik ravnatelja HIS-a.

NACIONAL deset hrabrih godina

...Otkrivene su tada i brojne druge afere, posebno o vezama politike i kriminala, a danas se gotovo čini bizarnim da je Nacional najviše razbjesnio predsjednika Tuđmana i ljude oko njega kad je otkrio kako se iz te vrhuške 1999. uz pomoć hrvatskih tajnih službi lažiralo nogometno prvenstvo samo da bi nogometni prvak Hrvatske postao Tuđmanov omiljeli klub Dinamo. To je otkriće bilo povod za najgrublji napad vlasti protiv Nacionala, pa su tada obavljene premetačine redakcije Nacionala te stanova glavnog urednika Ive Pukanića i novinara Roberta Bajrušija, a pokrenuto je i opće praćenje i prisluškivanje urednika i novinara Nacionala, čije su razmjere oni saznali tek kad su nakon promjene vlasti mogli u Ministarstvu unutarnjih poslova vidjeti svoje dosjee. Pukanićev je stan tada pretresen drugi put u tri tjedna, prvi put bilo je to zbog objave nekih dokumenata vezanih uz suradnju s haaškim sudom. Bilo je to uzbudljivo vrijeme kad su se i u novinarskom poslu, da bi se došlo do informacija, morale primjenjivati i metode koje ne spadaju strogo u novinarski zanat...

Maroje Mihovilović, Nacional, 12.06.2005.


Mlađi Tuđman nije kaznio Baljkasa, da si ne bi stvorio neprijatelja, jer je osumnjičeni, u jednoj ranijoj državnoj operaciji gdje je HIS bio važan čimbenik , premještanju leševa srspkih civila pobijenih u Paulin Dvoru 1991. na lokaciju Pazarište, na operativnim sastancima predstavljao Miroslava Tuđmana, tada svog šefa.

Praktično neiskusni profesor Ozren Žunec uzeo je Maria Baljkasa za svog pomoćnika, ne znajući njegovu potpuniju prošlost, povodeći se samo onim što je pročitao u Nacionalu, da je riječ o sposobnom i poštenom špijunu kojeg je HDZ-ova desnica progonila.

Jasna Babić, kojoj je prema vlastitom priznanju nakon uvida u dosjee izjavila da joj je tzv. desna Tuđmanova špijunska frakcija kopala po ginekološkim nalazima, dodala je da su ju Rebićevi agenti pratili jer se družila s Mirom Lacom, tadašnjim časnikom VOA-e.

Miro Laco je poznat kao ratni, gospićki suradnik Mirka Norca, (trenutno na izdržavanju kazne za ratni zločin u Gospiću). Godine 1997. agenti SIS-a su ga špijunirali kako zajedno s kolegom Mirkom Ljubičićem Švepsom druka tajne iz MORH-a Mati Graniću, ministru vanjskih poslova, i stanovitom HDZ-ovom disidentu.

Obzirom da je 1997. vrh države odlučio leševe iz Čepina (civili iz Paulin dvora) prebaciti na Pazarište, koje je bilo pod ingerencijom Mirka Norca, kao zapovjednika gospićkog zbornog mjesta, i tako njemu u Haagu pripisati odgovornost za još desetak smrti, nakon smrti Gojka Šuška, Norac je uz pomoć Lace i Švepsa, a preko Jasne Babić, stupio u kontakt s tadašnjim uglednicima iz oporbe Jozom Radošem i Milanom Bandićem, nebi li mu oni kad dođu na vlast, pružili zaštitu od Haaga.

o slučajevima Granić, Šeparović, Baljkas, Norac, Laco, Ljubičić Šveps, Pukanić, Babić, Bajruši..., u nastavku Mihovilovićevog prigodničarskog teksta:

Bilo je tada - to treba posebno istaknuti - pojedinih ljudi bliskih vrhu vlasti koji su - nezadovoljni stanjem u državi, a svjesni da je Nacional jedan od rijetkih koji se ne libi kritizirati vlast - bili spremni davati Nacionalu i najtajnije informacije, ali su se plašili da ne budu otkriveni. Malo tko je od novinara Nacionala ikada mislio kakvim će se trikovima morati služiti da se ostvare kontakti s tim ljudima.

isto


Ne znam baš da su to bili trikovi. Prije bi se reklo da je Mihovilovićev tekst sazdan na samim trikovima.

Da se vratimo Đuričićevom popisu.

Pomalo me zabrinjava što Đuričić u nastavku teksta piše o 126 novinarskih dosjea, broj koji se spominjao i 2001. a na pospiu objavljuje 19 imena. Dobro, Sanja Mlačak, Mladen Klemenčić i Zoran Petrušić nisu novinari Globusa. Supruga Davora Butkovića, Sanja je direktorica marketinga EPH-a, Klema je grafički urednik Globusa, a Petrušić je bio lektor u tom tjedniku. Odbijemo li njih troje dođemo do 126.

Ali što ćemo recimo s tvrdnjama Denisa Kuljiša da je i on bio progonjen od Tuđmanovih tajnih službi i da vjerojatno ima svoj dosje, a nema ga na ovom popisu.

Ako je Slobodna Dalmacija podigla tiražu od kako joj je na čelu Mladen Pleše i shvati li itko od spomenutih novinara ozbiljno Đuričićev tekst, mogla bi se zavrtiti kakva dobra polemika i izvan blogosfere.

P.S. Za nepropustiti je napomenu da su svi izvještaji o špijuniranju novinara do 2000-e bili popraćeni primjedbom kako su Tuđmanove tajne službe najveći dosje sastavile o Viktoru Ivančiću iz Ferala. Njemu se gadilo otić pogledat od čega su skupusali njegovu zbirku podataka, ali je na tu temu, prema našem knjiškom moljcu, napisao knjigu "Vita activa":

Za temu svog romana Ivančić uzima prisluškivanje novinara, sramotnu metodu koju je Tuđmanov režim na tom Feralovu uredniku vrlo uporno i zdušno prakticirao. Ulogu nositelja radnje autor daje agentu tajne službe Edmordu (slutnja prijetnje i straha u imenu, njem. Mord = smrt) koji za zadatak dobiva uhoditi svog poznanika iz mladosti, ''nepodobnog'' pisca i novinara oštrih oporbenjačkih stavova. Roman započinje kao špijunski triler da bi se ubrzo prometnuo u duboku psihološku studiju karaktera.

Božidar Alajbegović, kupus.net



Post je objavljen 05.12.2005. u 11:47 sati.