Krećem u prodavnicu i preslišavam se. Šta mi treba? Treba miii ......treba mi voda! I? Iii ....i vino? I? Iiii ...... i.. i ništa više. To je to. To je moj tool kit za petak uveče. To je zakrpa za moju rupu. To je protivotrov za radnu nedelju mladog inženjera u zemlji koja je u fazi ranog feudalizma. Znam da mi post već izgleda kao da ga piše Petar Luković i da ćete reći: “ko o čemu Abrakadabar o hrani, telesnim izlučevinama i podređenima – a Shandor o alkoholu“, ali baš me briga. Na flaši vina koje sam kupio piše da je zdravo do jaja, da ima vitamine, minerale, pa čak i proantocijanidole (?), da usporava starenje i popravlja raspoloženje. Da djeluje (crnogorsko, naravno) antikancerogeno, antivirusno i antibakterijski. Samo što ne leči sidu i ptičji grip. Fyi, čak sam prošao i Ubipacijenićev test bez problema.
Enivej, čovek na slici gore je Devendra Banhart. Evo kako on odgovara na pitanje kako zvuči njegov novi album:
“I wanted to make something like walking down the road and to your right is a mango tree, your left a peach tree, a guava on the road, a bee stings you past the fig tree, you hear a cow, you get pissed, you get cold, you get overjoyed, you get warm, you swim in the road of fruit trees, but it ain't all fantasy goodness.
It's like the seabirds who don't dig the land but gotta go to it and have kids on this one perfect-to-them tree, but they can barely balance on it. And that's not the point, the balancing-- the point is the trees release their seed pods which are very very sticky and some get stuck to the mama and papa birds and the birds can't use their wings so they drop dead around the trunk and turn into fertilizer. “
A? Luudo. Predlažem da poslušate njegovu muziku. Čovek se pojavio 2002.god, album o kome je gore pričao mu je 6. (šesti) (???) po redu, a prvi sa bendom, prvih pet – samo on i gitara. Sa leve strane ćete naći preporuku.
Post je objavljen 02.12.2005. u 22:48 sati.