Kako Česi nisu mediteranski narod, njihove penziće nećete vidjeti da se svađaju oko nogometa i politike po pjacama. Za taj doživljaj treba skočiti do najbliže hospode, tj. pivnice.
Dvije teme jamče instant reakciju.
Prva se tiče tzv. Benešovih dekreta i povlači apsolutno jedinstvo mišljenja. Što će reći, svi se Česi slažu sveziglede njihove ispravnosti i opravdanosti.
Druga tema su "regulirane najamnine". Tu opet, nema individue a da nema svoje mišljenje, ali za razliku od Benešovih dekreta, ovdje nastupa totalni nesklad i narodno se jedinstvo raspada u hipu!
Daklem, odmah po okončanju Drugog svjetskog rata, tadašnji je čehoslovački predsjednik Eduard Beneš potpisao notorne dekrete kojima je položena pravna osnova za protjerivanje 3,5 milijuna Nijemaca i oko 300-tinjak tisuća Mađara iz tadašnje CS. U frenziji nacionalnog bijesa i osvetničke pravdoljubivosti, izbačeni su svi: i nacisti, i kolaboracionisti, i njemački antifašisti, pa čak i Židovi njemačkoga podrijetla (prezime, jezik) koji su preživjeli koncentracijske logore. Protjerivanje je popraćeno i prigodnim folklorom kakav smo imali prilike vidjeti 90-ih u nama bližim krajevima; ubojstvima, linčovima, silovanjima, itd.
Nakon što su Nijemci istjerani, a podsjetimo, ista se stvar događa u susjednoj Poljskoj gdje je mislim, protjerano barem pet milijuna Nijemaca, kompletna njemačka imovina je oduzeta i nacionalizirana. U njemačke kuće useljavaju Česi, isto kao što njemačke tvrtke, trgovine, tvornice, do najmanjeg njemačkog pajzla, također preuzimaju Česi. A s obzirom da su većinu ondašnjeg CS gospodarstva držali Nijemci, riječ je doista o ogromnoj imovini.
U veljači 1948. čehoslovački komunisti (koji su BTW na vlasti narodno-izbornom voljom), pučem preuzimaju vlast sljedećih 50 godina.
Ubrzano slijedi nacionalizacija + podržavljenje gospodarstva i privatne imovine.
E sad, kad su 1989. vlast preuzeli Havel i ekipa, dolazi do denacionalizacije i restitucije davno oduzete imovine koja se pak vraća u naturi gdje je to moguće, a gdje nije, u novcu.
Međutim - ovo je važno - odluka čehoslovačkog parlamenta o povratu imovine, tiče se samo i isključivo one imovine koja je oduzeta češkim državljanima nakon veljače 1948. godine.
Drugim riječima, Nijemci, Austrijanci, Mađari i njemački Židovi ne dobijaju ništa.
Također, svi oni koji su u proteklih pola stoljeća emigrirali iz CS, a tiče se to posebice onih koji su otišli 1968, ne dobijaju ništa.
Jerbo je njima činom emigracije automatski oduzeto CS državljanstvo, a novoj vlasti nije palo na pamet tim ljudima vratiti njihova prava (koja im je NB oduzela upravo srušena komunistička vlast!).
Digresija: Pajo me uvjerava kako su Hrvati doista rijedak narod po svom pozitivnom stavu prema vlastitim emigrantima. Ja mu tumačim da je to kod nas ipak drugačije, jer je odlazila masa nepolitičkog 'normalnog' svijeta gasterbajtati po Njemačkoj te slala pare u zemlju i praktički održavala standard, posebice u 70-ima i 80-ima.
No, činjenica je da se benevolentan hrvatski stav naspram emigracije i dijaspore vidi i po tome da su BiH Hrvati dobili pravo na RH državljanstvo, što recimo nije slučaj s bosanskim Srbima.
Zašto je to tako, tema je za neku drugu prigodu.
U svakom slučaju, Česi svoje sunarodnjake po svijetu naprosto ne podnose, a posebice ne podnose političke emigrante. Opći je ethos - morali ste ostati i izdržati.
E sad, na početku posta sam rekla - kad spomenete Benešove dekrete, svi Česi skaču k'o jedan i kažu: trebalo je tako i nikako drugačije!
Na zahtjeve iz Bavarske i Austrije, ni da trepnu! Odgulili su i prijetnju austrijskog veta na EU članstvo. U tom pogledu im je bilo nešto lakše nego Hrvatima danas, prvenstveno zato što uživaju neupitan status žrtve u Drugom svjetskom ratu i vrlo snažnu podršku Velike Britanije. Također, vlada u Berlinu davnih je dana odustala od restitucije pa bavarske inicijative ne tretira kao ozbiljne ili ne daj bože, sudbonosne za buduće odnose u EU.
Također, svakome je jasno da današnja Češka naprosto ne može isplatiti svu onu imovinu a da ne uzdrma vlastiti 'ustavno-pravni poredak'.
Pa tako niti jedan ozbiljniji CS političar nije dupencetom mrdnuo u smjeru 'ispravljanja povijesnih nepravdi'. Idealist Havel (puno popularniji u inozemstvu nego na rodnoj grudi) u jednom se trenutku simbolički ispričao protjeranim njemačkim antinacistima, ali ga je na to dočekala na nož kompletna česka javnost. Nema ni simboličke isprike!
No međutim, rekla bi moja Snajka, priča s povratom imovine Česima u domovini gadno se zakomplicirala.
I to je taj moment kada se u hospodi, uz petu kriglu Staropramena, Česi zakrve!
Tiče se to prvenstveno povratka stambenih zgrada.
Daklem, stari su vlasnici dobili natrag svoje zgrade, no u svojim su stanovima - a tiče se to oko 300.000 domaćinstava - dobili i tzv. 'zaštićene stanare' sa simboličnom 'zaštićenom rentom'.
Takva je odluka imala opravdanje u rano tranzicijsko doba kada (a) ljudi nisu imali novaca za tršišne stanarine i (b) kada se trebalo izbjeći ponavljanje nepravdi time da se sada kazne oni koji u proteklih 50 godina nisu imali baš nikakve mogućnosti doći do 'vlastitoga' stana.
No, 15 godina kasnije, situacija je puno kompliciranija....
Zaštićene stanarine su zakonski zacementirane početkom tranzicijskog razdoblja tako da svi nosioci tzv. dekreta (prava na status zaštićenog stanara) danas isplaćuju doista simbolične sume.
No, zato je ostatak tržišta, tj. stanarine za stanove koji se iznajmljuju na 'normalnom' tržištu, oštro iskrivljen pa razlike u odnosu zaštićena-tržišna stanarina dosižu 1:15.
Primjera radi, zaštićeni stanar u najjužem centru grada, u stanu od 100 m2, plaća stanarinu od oko 100 eura. Isti takav stan, na katu iznad, netko drugi plaća minimum 1.500 eura.
I nije to bila neka posebna frka dok su tržišne stanarine isplaćivali stranci. Problem je nastupio kada je u međuvremenu stasala nova generacija Čeha koji su osnovali vlastite obitelji i sad su se našli u nebranom grožđu. Jer, prosječan Čeh jednostavno nema primanja koja mogu pokriti takve cijene!
Plus, takva stambena politika ozbiljno onemogućuje tržišnu pokretljivost. Tiče se to prvenstveno nezaposlenih.
Za razliku od ostatka zemlje, u Pragu posla ima.
No, zbog visokih najamnina, nezaposleni mladić iz Ostrave ne može nabaciti ruksak na leđa i došlepat se do Praga gdje će naći posao, već je prinuđen ostati u Ostravi gdje mu država ondak isplaćuje naknadu za nezaposlene.
A značajne promjene situacije nema na obzoru, jer se pravo na status zaštićenog stanara nasljeđuje baš kao i vlasništvo - dovoljno je da se unuka prijavi kod bake, bez obzira gdje stanovala, i smrću bake zaštićena stanarka postaje unuka, a vlasnika 'ko jebe!
Imovinske razlike također ne igraju baš nikakvu ulogu. Možete biti Eva Herzigova što se tiče porezne kartice. Ako imate pravo na zaštićenu stanarinu, plaćate minimum. A ako ste sirotinja bez oca i majke, a nemate pravo na zaštićenu stanarinu, crknite!
Nerijetko vlasnici zgrada voze daleko jeftinija kola od vlastitih 'zaštićenih stanara' koji u međuvremenu putuju svijetom, kupuju vikendice, i uživaju život.
Postoji i masa zloupotreba gdje jedna obitelj drži dekret na nekoliko stanova pa u jednom stanuju, a druge u međuvremenu iznajmljuju po tržišnim cijenama. Na vlasniku je da sudski dokaže da zaštićeni stanar zloupotrebljava svoj status, a dosada je - koliko je meni poznato - bilo dovoljno pozvati dva prijatelja kao svjedoka koji će potvrditi da ti doista stanuješ na toj adresi, i vlasnik se može slikati!
Pa se nacija našla podijeljena - kako kaže Jana Bendova, komentatorica Mlade Fronte - zamislite slučaj da je netko po babi naslijedio pravo na kupovinu jeftinog mlijeka. I sad svi u dućanu plaćaju tetrapak 15 kruna, a nasljednica dekreta za istu stvar daje 1 krunu.
Stvar se dodatno zakomplicirala time da zaštićene stanarine više ne pokrivaju ni osnovne troškove održavanja zgrada (što je ovdje ozbiljna obaveza pa im fasade na nešto sliče, za razliku od zagrebačkih).
NO, TO NIJE SVE!!!
Oko 400.000 stanova našlo se restitucijom u vlasništvu lokalne samouprave, recimo, grada Praga.
Pa sad u priči nastupa novi moment.
Prag je podijeljen na distrikte, kao naše općine, Praha 1,2,3...13.
Ne postoji netko kao Milan Bandić, gradonačelnik kompletnog Praga.
Svaka područna uprava vrlo je nezavisna te je tako donijela i vlastite regule vis a vis stanarina i otkupa gradskih stanova.
Pa je tu opet najveću ulogu odigrala sreća, a ne zakon koji bi kao trebao jednako tretirati sve građane.
Recimo, igrom slučaja imate adresu na Žižkovu, Prag 3.
Sad govorim napamet, ali priča u principu stoji.
Vaš bratić ima adresu na Smichovu, Prag 5.
Oboje ste imali sreću da ste naslijedili dekret na stan koji je u vlasništvu grada, što će reći, također ste zaštićeni stanar, ne plaćate tržišnu najamninu, a povrh svega, imate mogućnost stan otkupiti i postati sretni vlasnik prostora u kojem ste se rodili i odrasli.
No, Prag 3 je odlučio NE privatizirati stanove pa tako vi i dalje plaćate svoju stanarinu (značajno višu nego zaštićeni stanar u stanu privatnog vlasnika).
U međuvremenu je Prag 5 odlučio privatizirati stambeni fond, odlučio se na simbolične otkupnine, jerbo tamo sjede vijećnici s 'osjećajem za socijalu' i vaš je bratić za iznos vaše godišnje stanarine postao punopravni vlasnik stana!
Prag 6 u međuvremenu isto privatizira, ali po znatno višim cijenama...
I tako dalje, i tome slično.
Totalni kaos.
Nesretni su vlasnici prije šest godina izvojevali pravnu pobjedu kada je Ustavni sud donio odluku da je cijela politika zaštićenih renti protuustavna, no kako Češka gaji zanimljivu političku kulturu kada su u pitanju odluke vlastitih sudova, niti jedan sastav parlamenta dosada nije reagirao na tu potvrđenu protuustavnu praksu.
Pitate se zašto?
Djelomično su u pitanju interesi (vlastite familije i rodbina kao zaštićeni stanari), a djelomično se radi o klasičnoj "free-rider" politici.
Kao, namjera je zaštiti dio populacije od udara tržišta. Na stranu što ne postoji nikakav pokazatelj da zaštićene rente štite siromašne (dapače!), problem je u tome što je država svoj dio posla (socijala) prebacila na nekog drugoga, tj. na grupu građana, u ovom slučaju, na vlasnike stanova!
Dakle, umjesto da siromah dođe državi s izvatkom od plaće i kaže 'Ja ovo ne mogu platiti', pa mu država pomogne ili ne (ovisi o socijalnoj politici), time što mu dade stambeni doplatak koji pak siromah uplati na konto vlasnika stana, država se u ovom slučaju odlučila uzeti direktno iz vlasnikovog džepa! Što će reći, vlasnik plaća za siromašnije sugrađane.
No, vrag je odnio šalu kada je prije šest mjeseci došla presuda iz Strasbourga - neka Poljakinja je identičan poljski slučaj prebacila u Strasbourg koji je pak rekao da država nezakonito prebacuje svoje probleme na tuđa ramena pa će država sad platiti penale.
Češki vlasnici su odmah poskočili u zanosu ter i sami odjezdili put Strasbourga.
A Strasbourg je nešto teže ignorirati od domaćeg suda iako me ni to ne bi čudilo.
I sad smo dobili najnoviju vijest.
Za Svetog Nikolu parlament izglašava promjenu Zakona o zaštićenim najamninama.
Počevši od 1.1.2007. zaštićeni stanari počet će plaćati 10% veću stanarinu (mašala!), i tako sljedeće četiri godine.
Baš me zanima kako će na to reagirati Savez vlasnika... Saga se nastavlja... Pivnica kipti!!!
Post je objavljen 02.12.2005. u 15:01 sati.