Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/linee

Marketing

Padala je kiša

Padala je kiša. (Tako obično započinju svoje novele loši pisci, naučio me je jedan mudar čovjek.) I ja svoju priču započinjem s istom scenom. Zašto se pretvarati kad je očito da ne mogu izmisliti ništa bolje i dinamičnije za početak moje priče?

Neka su djeca trčala ulicom potpuno pokisla. (Netko drugi mi je rekao ili sam to samo izmislio da je uvijek dobro zainteresirati čitatelje spominjući djecu.) Činilo se da trče svojim kućama jer ih je kiša iznenadila negdje na putu ili usred igre. Nisu trčala kući. Igrala su se, vikala, skakala, kao što su ptice pjevala, a prodavač novina nastavio svoj posao pokrivši tiskovine jednostavnim najlonom.

Kiša je bila ugodna. Bila je teška i gusta, ali je uspjela osvježiti sparan i vrući ljetni dan (evo da iskoristim još jednu lošu, prepatetičnu odnosno klišejsku umjetničku sliku koja svojim nadahnućem ne nadilazi konvencionalan razgovor o vremenu dvojice koji moraju održati zajednički sastanak).

Odjednom se naglo smračilo. Kiša se pretvorila u led koji se je dodirujući tlo nekim čudom pretvarao u plamen koji je opet počeo zahvaćati cijeli grad. Nebo se doslovno otvorilo i iz njega su na zemlju pristizali ogromni strašni ratnici. Oni su ubijali sve redom, ili barem one koje su kanili. Nije prošlo dugo prije nego su ubili i mene. (Pišući posljednji odlomak na tren sam pomislio kako sam uspio (uspješno) šokirati čitatelja, ali mi je jasno da je i to jeftini trik kojim spisatelj bez originalne inspiracije želi spasiti svoj propali uradak.) Kako god, tu priča završava.

Post je objavljen 30.11.2005. u 15:17 sati.