Večeras sam sićušni kaktus u sitnoj porculankoj vazi.
Dom je daleko!
Moj prijatelj je baš otišao, ja ostajem i sanjam.
Jedan plavi tramvaj, nedugo zatim drugi, još jedan i tako u nedogled.
Gledam kroz prozor teškim pogledom, hladno mi je.
Večeras me ništa ugrijati ne može, nikakva riječ, nikakva pjesma, nikakva žena.
Bowie zauvjeva, motam škiju, rijeka gubi od varteksa, i to doma.domaaa eee
Zamislite kako je njima!!??
Na kraju, što mi preostaje, da trunem ovdje? neeee!
idem na pivu!
sam!
točka
btw
tako sam zveknuo malim prstom od stol!
jebemtiiii
Post je objavljen 26.11.2005. u 20:29 sati.