Evo ljubavi malo su me tvoje priateljice prestignule....pa su vec nekaj napisala prije nek sam ovoga posta napravil.....a svima nam falis ljubavi......nebrem ti opisati kak.....jako.......sam kaj to ne žele neki pokazati i ono sve se cini da je ok i da je sve po starom..ali nije ljubavi..svi to znamo......al bar ja nebrem il ne želim(ma oba dvoje) priznati da te nema..i da te više nikad nebum videl.....i zivim u zabludi...da si negdje-na faksu i da se budemo vidli.....jednom......i sve je ok u toku tjedna dok skola traje...al dok dođem doma ljubavi s skole-dok treba ici spavati,dok sam sam......e onda vidim realnost..nema vise tvoje poruke...one dvije riječi koje s koje smo se na početku smijali i delali norca....ono volim te....to je za bolesne il "umno poremečene" kak si ti znala reci....a na kraju smo se oba dvoje zarazili tim sindromom.....ma fali mi to.....nerbem ti opisati kak.....razgovor najviše....nisam izgubil samo curu nego i najbolju frendicu.....sve smo si govorili....neke stvari nikome nisi govorila....cak niti mihaeli.....nikome....samo meni.....ma sve smo si govorili....i fali mi to.....nemam s kim pričati ljubavi.....nema više zajebancije.....nema više onog starog zletanog antiše....jaj se sječaš samo kakve smo gluposti znali delati????a ljubavi mislis ti na to???ja mislim.....svake subote....dok idem doma s grada,sam......e onda boli....dok sam s deckima je ok,al dok sam sam onda nebrem vise..mislim na Tebe i boli me.....dok se sjetim da sam te u to vrijeme pokusaval haciti,....a sam nikak da te nađem.....se sjecas toga???kak smo znali u ljeti pričati o tome i da jos malo i bude doslo to vrijeme kad smo se počeli chatati na iskonu i sve...rekla si da bi sve dala da to jos jednom moremo proci....i evo ljubavi pao je prvi snijeg...a Tebe nema,......sve me podsjeca na Tebe....cim dodem u grad vidim to vrijeme,udahnem taj hladan zrak i sjetim se Tebe,....moje ljubavi...kak smo znali po toj zimi vani sedeti....ja ljubavi....il u in.-u,a za hrast da ne govorim.....tamo mi je najbolje bilo....dok smo gledali utakmicu --rukomet.....i sad tam imam koncerte,a Tebe nema....ljubavi niti na jednom koncertu mi nisi bila.....niti vise nikad nebus....nebrem vjerovati....znam nisi ti kriva.....htela si doci al bila si sprecena od vise sile.....i sad vise nikad nebus tam.....uz mene.....kaj mislis da mi bude lijepo sad dok bude sljedeci koncert,a i drugi koncerti....dok svima budu dosli neko ,a ko bude meni dosal????meni nitko.....i sad dok smo za Tebe pjesmu napisali,......i Tebe nema,,,jaj ljubavi nebrem ti opisati kak mi falis.....kolko jos suza,patnje,bola??kolko??????pa kaj sam ja to zasluzil???i tvoji roditelji???i svi ostali??tak sam te voljel....ma nitko te nebi tak voljel kaj ja i pazil i da bi mu bila sve na svijetu......i to sama znas....a kak je negde tek tvojim roditeljima....jaj ljubavi.....njima je najteze...dođem k Tebi i vidim da nije isto.....niti nikad nebude.....nikad.......tvoja soba jos mirise na Tebe.....dok dodem nutra sve je isto....jaj kako se sudbina poigrala s nama....nikad nebum dio tvoje obitelji,.....jaj kak to boli......nikad ,,,,,,,sve bi dal da to mogu promeniti....sve....a kak smo samo bili sretni dok smo pricali oo vjencanju i djeci.....jaj ljubavi.......nebrem vjerovati......danas ti mama ima rodendana......a Tebe nema....kak je tek tvojoj majci.......nebrem zamisliti koja je to bol.......jaj ljubavi......i ja budem slavil rodjendan a opet bude 23-i....jaj ljubavi kaj smo sve jos morali doziveti....al budemo jednom......znam.......vidjet cemo se.....nebre to sam tak zavrsiti,.......zivim samo za taj dan do naseg ponovnog susreta.....dok ti velim sve kak si mi falila,kak sam patil,ma sve,kak te volim......i doci te taj dan...znam.........
e btw imam nekaj za curu(lit)....nemoj me muciti s tim kaj je bilo....ja znam kaj je bilo.....Antonija se promenila a ti to nisi svatila....i zato je tak ispalo.....al nemoj se sad muciti s tim.....i ja se mucim s mnogo stvari....al sad vise nebres promjeniti nikaj.....sjeti se samo kak ste bile sretne zajedno....ipak s tobom me Tončika prva upoznala....i nikad nebum pozabil onaj tvoj prvi pogled-kaj da sam klosar...se sjecas???toga se sjeti....dok si nam znala svijecu drzati,dok ste tam iza klompe brejkale i sve to.....to pamti,a ne tuzne trenutke..i tak se ja osjecam kaj ti.....al samo se sjetim dobrih trenutaka i sve je odma ljepse....jer ti si joj bila najbolja prijateljica.....zapamti to......nikad to nemoj pozabiti.......budes i ti jednom imala kaj je ona imala i svatila bus da ti je samo ljubav najvaznija......i da ti nikaj nebude trebalo vise.....onda budes svatila Antoniju....zakaj ej takva bila...
kak ide nasa pjesma za Tonkicu-
........
If you step into sadness
It leads only near madness
Share your inner pain
Someone who is close to you
Don’t be in vain for something
that you going throu
Together you can resist
Even pain
.......
dok mi je tesko uvijek se sjetim tih liriksa.......ak budes kaj trebala ,popricat,il bilo kaj..samo reci....
počivaj u miru Tončika..volim te.........
Post je objavljen 23.11.2005. u 20:52 sati.