mjesec je već visoko
gdjegdje još koje svijetlo ili plavi trag u
stanovima zgrade preko puta
sjedim na verandi
odbijam zadnje dimove cigarete
zagledan u zvijezde,vedro je
ulazim
moja topla soba budi sjećanja
vinil se jednomjerno okreće
Cohen tiho pjeva našu pjesmu
lani u ovo doba još si ovdje dolazila
i nekako je prazan ovaj prostor bez tebe
pa i ove zamjene što dođu brzo odu
a i to su ipak samo epizodistice
ti si igrala glavnu rolu
godinama,mi smo gledali
kako se priroda budi
ljetom putovali prema jugu
ujesen zajedno hvatali uvjete na zadnjim rokovima
pa onda opet pratili kako krošnje ostaju prazne
i baš kad na to sve zaboravim
nešto me podsjeti na tebe
kao danas
na katu Studentskog centra
uredno naručim zeleni čaj
a konobar donese indijski
tvoj najdraži
zabunio se i neznajuć
koliko je ta njegova mala greška
zapravo meni teška