Marketing
Mugimama is this monkeymusic?
Otkako su Jeržana i Asgeir odprašili nebu pod oblake, s CD playera ne skidam frišku islandsku zvijezdu Mugisona i njegov stvarno dobar trijenac "Mugimama is this monkeymusic?".
Pročitala sam negdje da je prva dva albuma financirao tako što ih je poput trgovačkog putnika prodavao obitelji, prijateljima, susjedima, poznanicima i općenito ljudima dobrog srca ne bi li otplatio troškove snimanja i svega što uz produkciju i marketing CD-a ide.
Srećom pa su islandske obitelji brojne, a ljudi cijene svaki rad pa i onaj "neproduktivno" umjetnički. Da nije tako, i Bjork bi ostala samo jedna u nizu teenage samohranih majki koja ispisuje virmane u nekoj oturi-doturi ribljoindustrijskoj firmi.
U svakom slučaju, preporučam Mugisona. Kao i "Takk", Sigur Ros najnoviji album.
Daćko-Sraćko mi javlja da je na otoku ovih dana u điru i band imenom "Trabant", no njih još nisam čula.
Asgeir pak preporučuje nekog Amera koji već 15 godina svira u islandskom filharmonijskom orkestru, a nedavno je pod imenom "Cynik Guru" okupio frendove iz orkestra pa su snimili zanimljiv CD. Ni to još nisam čula. Ali vjerujem na riječ.
Nešto od svega toga eventualno se dade čuti na RUV 2, islandskom nacionalnom radiju. Ne znam kad puštaju alternativu, ali i otočki pop je dovoljno bizaran za HR uvo.
Jučeraske sam završila i stvarno dobro "Širenje područja borbe" omiljenog mi mizantropa Michela Houellebecqa, a dan ranije u Anagramu kod Mire kupila "The possibility of an island". Hvala nebesima da sam knjiški moljac po vokaciji a ne adrenalindžija što se sa skateboardom baca iz aviona na 2000 metara. Kako inače preživjeti devet mjeseci mirovanja?
My favourite sport?
X-treme ironing.
Post je objavljen 20.11.2005. u 12:25 sati.