Vidio ju je, ali ni sam ne zna što osjeća… Gleda Ju, čas joj se divi, čas prezire samog sebe što je pao na takvu curu. Zapravo, kad smo već kod toga, ni sam ne zna kako se sve to odvilo. Jer On ima jednu prijateljicu, prijateljicu s kojom je čak jedan kratak period bio u isto vrijeme kad i s Njom. Sada razmišlja o tome i ne vjeruje kako je mogao biti tako glup. Drugo da se htio dokazati ekipi ili slično, ali to nije slučaj. On je to sasvim svojevoljno napravio i to ga najviše muči. Razmišlja…
Danas je petak i imao je iznimno naporan dan u školi. Pisao je test iz latinskog i to ga je poprilično izmorilo. Ma zapravo ispravak, ali koga briga. Sve je zaboravio i nakon teretane se otišao naći s Njom. Bili su na dugoj kavi u Thaliji i samo se ljubili. Njoj je to već dosadilo, ali naravno, šalila se. Uživala je u njegovim dodirima, poljupcima… Uživala je slušati njegov ubrzan puls, njegovo disanje…
Na prvi se pogled sve doima kao neka idila, ali je u stvarnosti daleko od toga. Ona ima jedan problem. Hladna je. Jako. Davno prije imala je dečka u kojeg je bila zaljubljena preko glave i dotični ju je hladnokrvno napustio. Od tada se nikada nije mogla nikome predati. To Ga je jako mučilo. Ona to ne smatra razlogom za zabrinutost.
Večer je istog dana, točnije 2 ujutro sljedećeg i On sjedi za kompjuterom i sluša pjesmu koja ga podsjeća na Nju. „Za dobra stara vremena“ od Novih Fosila. U isto vrijeme i piše ovaj tekst.
Zašto?
Za dobra stara vremena.
Kad nije imao briga, kad nije imao problema, kad nije imao teških dvoumica, kada je bio bezbrižan. Zna da se to neće vratiti i hrabro to prihvaća. Ponaša se kao dijete. Kao veliko dijete. Sve mu se nakupilo, loš dan, problemi u ljubavi, neodlučnost. Najradije bi zaplakao. Kad bi znao da će to riješiti probleme, i bi.
Nada se da će mu biti bolje. Jer, On tek počinje živjeti.
A ovi će mu dani biti „Dobra stara vremena“ u budućnosti.
Želi li to?
O da.
Spike, 19.11.2005
Post je objavljen 20.11.2005. u 00:30 sati.