Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pobozni

Marketing

Isus - naša sudbina

Wilhelm Busch odabrao je temu "Isus - naša sudbina" za osnovu svog životnog poslanja. Bio je uvjeren da je evanđelje Isusa Krista najveća poruka svih vremena.

"Kad mi netko kaže: 'Ja u Boga vjerujem, ali zbog čega bih trebao u Isusa?' odgovorim mu: 'To je glupost! Bog je nevidljivi Bog. Bez Isusa ne možemo znati baš ništa o Bogu!," kaže Busch, jedan od najpoznatiji njemačkih navjestitelja Radosne vijesti prije i za vrijeme II. svjetskog rata. Tijekom prvog svjetkog rata služio je kao vojnik, a nakon obraćenja i studija teologije, bez straha iskazivao svoju vjeru premda je bio više puta zatvaran i suočen s drugim strahotama rata. Na temelju svog ogromnog iskustva napisao je knjigu 'Isus naša sudbina' koju mi je dao jedan svećenik napominjući da je od nje mnogo naučio.

Sada čitam knjigu, negdje sam na polovici i ugodno sam iznenađen. Knjigu čitam rado. Busch ne pretjeruje previše, ne sili, a opet uvjerava bazirajući svoja razmišljanja na iskustvu i zgodama iz života. Kao korist koju čovjek dobiva od života s Bogom nabraja:
- mir s Bogom
- radost u srcu
- ljubav prema Bogu i bližnjemu
- ljubav prema neprijateljima i svima koji mi idu na živce
- utjeha u nesreći
- sigurna nada u vječni život
- strpljivost, ...

Stojim na poglavlju: Može li čovjek razgovarati s Bogom? pa da vam prepišem posljednju lijepu pričicu od mnogih iz knjige koju sam pročitao: Jedan 16-godišnjak ispričao mi je svoj potresan doživljaj. Bio je prisilno mobiliziran i poslan u rat. Njegovu su bitnicu napali bombama. kad je po prestanku napada prvi izašao iz skloništa, naišao je na čovjeka čije je tijelo bilo razneseno eksplozijom bombe. Htio mu je pomoći, ali mu čovjek reče: - Umirem, više mi ne možeš pomoći. Trebam samo nekoga tko bi se pomolio sa mnom. Mladiću, moli sa mnom! - Na to mladić odgovori: - U Hitler Jugendu nisam naučio moliti.

Tada otrča k časniku i reče mu... -Nebesa - promrlja kapetan - ne znam se moliti - i posla po poručnika. I stajali su tako okupljeni oko nesretnika - vojničine, toliko sigurni u sebe, stručnjaci za proste viceve i psovanje, ali nijedan od njih nije se znao moliti. Ni jedan od njih nije bio u stanju izmoliti niti Očenaš. Mladić mi reče - Stojeći ondje i gledajući sve to zakleo sam se kako će prvo što ću učiniti kad prestane taj truli rat biti da naučim moliti. ne bih htio umrijeti bijedno kao onaj čovjek! (Više ne znamo moliti)


Lijepa knjiga

Post je objavljen 17.11.2005. u 22:59 sati.