Druga stvar je jedna priča iz moje mladosti...
Moram se vratiti u 1998. god., kada sam imao 18 i malo više. Tada je bilo koliko-toliko mirno što se tiče 'Južnih Vetrova', a mi smo slušali stari dobri Rock, a neki ga i dan-danas slučaju, to ekipa ;-).
Bila je subota, jedan od onih dana na koji si mislio onaj cijeli predhodni tjedan. Skuplja se ekipa, biti će veselo, uz malo bambusa, giataru i neku dobru muziku iz auta. Iskreno, fale mi ta vremena, jer danas je sve manje onih kojima je savršena zabava gitara, alkohola tek toliko da ti da malenu boju romantike i neka dobra muzika koja te nosi... Na neko Sedmo Nebo... Slušali smo Balaševića. Odrastao sam uz njegove pjesme i kad nije bilo nikoga pored mene, ni mame, ni tate, ni bilo kakvog orijentira što je to dobro, a što nije, njegovi stihovi su mi bili orijentir. Sad ne mogu a da ne citiram jedan njegov stih:
"I onda, odjednom,
na rasporedu mladeža na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde
treba da se zagledam... "
E, pa Đole, tajna mapa moga života su bile tvoje pjesme i tvoji stihovi... Mogu reći da sam uspio u životu.. I puno Ti imaš svojih stihova vezene kroz moje odrastanje...
Nego, da se vratim na svoju pričicu...
I kako smo se dogovorili, tako je bilo- šačica dobro poznatih dečki, tri curke dobrog glasa, gitara i 2 litre bambusa i savršenstvo je počelo... Dosadilo nam je malo gitara i sjetim se kako u autu imam kazetu Best Of Đole, i tako, dotrčim do auta i pustim Đoleta da harači po našim mislima, poput oblaka, lako i tiho po plavome Nebu.. Svi smo pjevali tiho, u glas, kad... Odjednom - buka strašnog sportskog motora uz atraktivno škripanje guma doleće pored moje jadne 'četvorke'. Bio je to strašni, moćni, ekstravagantni Audi A3, naravno, sa zatamnjenim staklima. Auto koje u prvoj brzini, bez gasa krši prometne propise u 'zoni usporenog prometa'.
Izlazi faca, četvrtaste glave, sa zlatnom lančinom i pogledom PitBulla (ne BradPitta , op.a.), koji je tako nepogrešivo opisivao gornju mrtvu točku faktora njegovog intelekta, a bez ikakvog matematičkog ili fizičkog preračuna jedinica, mogao se slobodno pretvoriti u centimetre prosječnog muškog spolnog organa, iako je možda ostavljao sumnju, da su neki žitelji divljih plemena u južnoj Africi inteligentniji od ove primitivčine. Stao je raširenih nogu, spreman da skoči i zadavi nas..
- Gasi tog četnika, pizda ti materina!!, viknuo je poput neke nedresirane gorile. Pogledali smo ga. Pogledali smo se. Da smo bili hrabriji, možda bi to bio onaj smijeh kojega se sjećaš za cijeli život, ali na opću žalost, bili smo klinci. Stisnuo sam zube, krenuo prema autu, ali sam ga svejedno 'pozdravljao' u sebi, i u čudan kontekst dovodio četvoronožne kućne ljubimce u jako zanimljiv i nadasve - ilegalan odnos s njegovom majkom. Stišao sam Balaševića i krenuo nazad.
- Gasi to!!, vikao je kao da je upravo vidio kineskog Zmaja. Opet sam se vratio do moje 'četvorke'. Ugasio sam Đoleta.
- Tako treba,gasi četnika, niko neče slušat četnika kada sam ja ovđe, rekao je i okrenuo se prema svojem Audiu. Zatvorio je vrata, spustio prozor i u autu muzika... Pogodite koja.. CECA Ražnjatović, rođ. Veličković.... i uz atraktivno škripanje guma, turiranje do crvene granice RPM metra... izgubio se u vidu magle... Dok je smrad muzike ostao još satima iza njega...
Vratio sam se do svoga auta, upalio sam Đoleta, oprezno, da još kakva ta budala ne naiđe, ali na sreću to je bio valjda jedini takav primjerak. Eksponat za muzej. Jer neki dijelovi ženskog spolnog organa, izraženi u centimetrima, se vrlo lako mogu pretvoriti bez aritmetike ili matematičko - fizičkih operacija u kvocijente njegovog intelekta.
Post je objavljen 17.11.2005. u 11:47 sati.