Marketing
Približava se obljetnica torture nad zapovjednicima obrane Vukovara Miletom Dedakovićem i Brankom Borkovićem
Na uvodnim stranicama Globusa Mile Dedaković i Branko Borković veselo lebde kao Jastrebovi ususret 14-oj godišnjici okupacije Vukovara.
A evo što je o njima par mjeseci nakon pada Vukovara izrekao ministar obrane Gojko Šušak u Globusu novinarki Aleksi Crnjaković:
* I Dedaković je, nakon tromjesečne obrane potpuno opsjednutog Vukovara, zahvaljujući vašem ministarstvu, postao unutarnji neprijatelj.
- Jesu li Dedakovića vojni policajci istukli, ili je ozljede zadobio u prometnoj nesreći - to će se pokazati i dokazati na sudskom procesu. Ja samo mogu reći da nikoga nisam poslao da ga tuče... Ali, molim vas, kakav je to način da on snima svoje razgovore s predsjednikom države i onda ih javno objavljuje? U kojoj to zemlji, čak i u miru, možete doživjeti?
* Dopustite da se malo s vama svađam. Točno je to što kažete, ali točno je i to da nema zemlje na svijetu koja bi na takav način dočekala svoje najuspješnije ratnike kao što je Hrvatska dočekala Dedakovića i Vukovarce.
- Mislim da su oni dočekani dostojanstveno, da su dostojanstveno i dan-danas tretirani. A od Dedakovića ste vi, novinari, napravili vukovarsku metaforu. Zašto niste pisali o
Blagi Zadri koji je bio u Vukovaru sasvim svjestan situacije. Znao je nazvati i pitati: "Ministre, ima li. . . Ako ima - ima, ako nema - otet ćemo!" I to ie bila naša realnost. A Dedaković je zvao svakodnevno po petnaest puta. Kad je vodio operacije? Ja ga. međutim. ne krivim ni za to. Ali otkud mu pravo da čini to što čini?
* Činjenica je, međutim, da je on krivično gonjen, da je optužnica u tjedan dana nekoliko puta mijenjana i da je naposljetku pretučen. Činjenica je da je u svemu tome sudjelovala Sigurnosno-informativna služba vašeg ministarstva.
- Ne bježim od toga, ne želim pravdati SIS. Neka sud u svom redovnom postupku utvrdi odgovornost. Ako sud utvrdi da ke doista bilo tako, spreman sam odgovarati.
Aleksa Crnjaković, Globus, 03. travnja 1992.
- Jesu li Dedakovića vojni policajci istukli, ili je ozljede zadobio u prometnoj nesreći - to će se pokazati i dokazati na sudskom procesu. Ja samo mogu reći da nikoga nisam poslao da ga tuče... Ali, molim vas, kakav je to način da on snima svoje razgovore s predsjednikom države i onda ih javno objavljuje? U kojoj to zemlji, čak i u miru, možete doživjeti?
* Dopustite da se malo s vama svađam. Točno je to što kažete, ali točno je i to da nema zemlje na svijetu koja bi na takav način dočekala svoje najuspješnije ratnike kao što je Hrvatska dočekala Dedakovića i Vukovarce.
- Mislim da su oni dočekani dostojanstveno, da su dostojanstveno i dan-danas tretirani. A od Dedakovića ste vi, novinari, napravili vukovarsku metaforu. Zašto niste pisali o
Blagi Zadri koji je bio u Vukovaru sasvim svjestan situacije. Znao je nazvati i pitati: "Ministre, ima li. . . Ako ima - ima, ako nema - otet ćemo!" I to ie bila naša realnost. A Dedaković je zvao svakodnevno po petnaest puta. Kad je vodio operacije? Ja ga. međutim. ne krivim ni za to. Ali otkud mu pravo da čini to što čini?
* Činjenica je, međutim, da je on krivično gonjen, da je optužnica u tjedan dana nekoliko puta mijenjana i da je naposljetku pretučen. Činjenica je da je u svemu tome sudjelovala Sigurnosno-informativna služba vašeg ministarstva.
- Ne bježim od toga, ne želim pravdati SIS. Neka sud u svom redovnom postupku utvrdi odgovornost. Ako sud utvrdi da ke doista bilo tako, spreman sam odgovarati.
Aleksa Crnjaković, Globus, 03. travnja 1992.
Kao što je poznato, Mile Dedaković Jastreb bio je po dolasku u Zagreb iz Vinkovaca iz kojih je zadnjih mjesec dana opsade Vukovara zajedno s Vinkom Vrbancem zapovijedao pokušajima probijanja obruča oko Vukovara, nekoliko dana proveo u kotlovnici tadašnje zgrade Vojne policije na Lašćinskoj cesti gdje su ga pripadnici SIS-a zvjerski premlaćivali, što je prema pisanju Jasne Babić u knjizi "Urota Blaškić", jedini priznao legendarni SIS-ovac iz kontigenta Nikole Štedula, Nikola Krišto, prethodno sudionik akcije u kojoj je poginuo Miro Barešić, kasnije sudionik operacije Lora, pa jedan od pisaca ranije spominjane Predstavke protiv svog bivšeg šefa Josipa Perkovića.
Kožul me tukao isključivo po desnoj potkoljenici (pokazuje i danas otečenu nogu, na koju hramlje), Gaćina se bio specijalizirao za prijetnje nožem, a boksač Krišto tukao me šakama po rebrima i pojasu... Udiljak se bavio imbecilnim ispitivanjem, pitao me, tako "imam informacije da si u ratu imao 31 ljubavnicu... a ja mu na to odgovorim nije istina, imao sam ih 37! ... Vidim, križa on nešto u papirima i dopisuje brojku 37... pa shvaća da sam ga nasadio i onda opet kreće ručna obrada...
Mile Dedaković Jastreb, Večernji list
Mile Dedaković Jastreb, Večernji list
Gotovo da je nepoznato kako je i Mali Jastreb Branko Borković tri dana bio zatvoren, i nešto manje fizički obrađivan od Dedakovića, u prostorima Vojne policije na Lašćinskoj cesti.
Prema svjedočenju brigadira Dragutina Frančiškovića, u studenom 1991. načelnika sigurnosti u Glavnom stožeru, Branko Borković je sa skupinom Vukovaraca 20. studenog primljen na razgovor kod načelnika GS HV-a generala Antona Tusa. Razgovor još nije ni započeo, a u prostoriju gdje su Tus i Frančišković htjeli razgovarati s Borkovićem i Vukovarcima uletio je Ivan Ivanković, djelatnik SIS-a i bliski suradnik Josipa Perkovića tražeći da Borković hitno pođe na u MORH.
Bojeći se incidenta koje bi privođenje Borkovića od strane SIS-a moglo izazvati među Vukovarcima, Frančišković je Ivankoviću zapovijedio da napusti prostorije Glavnog stožera.
Ivanković je potom izvijestio Josipa Perkovića da nije uspio privesti Borkovića pa je pomoćnik ministra obrane za sigurnost u Glavni stožer poslao kurira koji je nakon razgovora Tusa s Vukovarcima ušao u prostoriju s porukom da se Branko Borković hitno javi na telefonski poziv iz MORH-a. Samo što je Mladi Jastreb napustio prostoriju uhitili su ga vojni policajci i SIS-ovci i sproveli do lašćinskog pritvora.
Branko Borković se te epizode vjerojatno nerado prisjeća, jer je kasnije upravo on pristao povesti svoje Vukovarce na ratište Kupresa, gdje ih je veliki broj izginuo u borbi s JNA tenkovima. (Pa sad nek netko kaže da HV nije ratovala u BiH!)
Kako je potvrdio sam ministar Šušak, u operacije na Kupresu bio je uključen i legionar Milenko Filipović, koji se nalazio u postrojbi Zrinski koja je po priznanju samog Josipa Perkovića bila pod njegovim zapovjedništvom. 45 lines je više puta izvijestio da je, vozeći se s Milenkom Filipovićem u automobilu na Kupres poginuo bliski suradnik Josipa Perkovića, Zoran Udiljak, brat Stipana Udiljaka, SIS-ovca koji je u slučaju Blaškić po nalogu Markice Rebića radio na opstrukciji obrane.
P.S. Gojko Šušak nikada nije sudski odgovarao zbog premlaćivanja Mile Dedakovića Jastreba.
P.S.S. Ivan Ivanković se nedavno iz Obavještajne agencije prebacio u POA-u kod Tomislava Karamarka.
Post je objavljen 16.11.2005. u 18:05 sati.