sjedim jučer na after work kavici u najdražem mi kafiću i prelistavam dnevne novine. informacije napisane dan ranije, otiskane tu noć, u predvečerje dana i nisu baš za čitanje, ali su dobra kulisa za ispijanje kavice i zaobilaženje dežurnih udava presretača koji samo čekaju da podignem glavu s "posla" i uvale mi se s nekom svojom spikom. nakon šesnaeste strane shvatio sam da moje poznavanje materije na novinskom papiru nije zbog velike pameti i silne informiranosti nego datuma koji se crnio na vrhu stranica. tiskovina od prije nekoliko dana. konobar Marijo se samo tiho cerekao (kao onaj pas Draguljče iz crtića kojeg dobro oponaša onaj Ivan i BB kućice u cvijeću).
zapazih člančić o crvenokosima. najnovija istraživanja govore kako su to, u najmanju ruku posebni ljudi. naravno da jesu, pa koliko u svijetu ima prirodnih crvenokosih, jednocifrena brojčica ispred znaka %. što je nešta rjeđe to je i više posebno.
dok sam pomicanjem glave gore-dolje izoštravao slova na papiru (nakon desetak sati buljenja u računalo fokus mi se malčice pomerio iz ležišta) začuh iznad ramena
- zamisli, sami proizvode D vitamin…
Mali je Pop (visoki mlađi brat niskog Velikog Popa) stajao iznad mene u onoj svojoj teksas jakni koja se još sjeća poslijednjih dana druga Tita i riflama s kojih bi se moglo ostrugati maltera dovoljno za ožbukati dva kvadrata zida. nisam siguran da u njima i ne spava, a i ako ih, kojim slučajem, skida garantiram ostaju pored kreveta u "stojećem" stavu, kao donji dio oklopa srednjovjekovnih vitezova.
- a zamisli da su zelenokosi, pa da proizvode klorofil, samo izađu na sunce i nahrane se. - dodao sam.
nacerio se od uha do uha pokazujući svoje rijetko lijepe zube, mislim, u njegovim je ustima bila rijetkost pronaći zub, a i taj je izgledao kao izmasakrirani ratnik s gangrenom, po boji, izgledu i mirisu. sumljam da se može prisjetiti što ono bješe klorofil, ali je barem pokazao interes za moj komentar.
- ma, znaš, treba se bojati takvih ljudi koje je i Bog obilježio! – dodao je ispijajući pivu.
- aha, naročito onih koji gledaju u križ!
- ma jebi se ti, znaš! – ljutito je napustio moje zaleđe.
očigledno da Mali Pop još nije zaboravio onu epizodu s kraja prošlog stoljeća kad je pijan, u društvu Bandara, za šankom podjebavao nekog Tipa koji je gledao u križ. Tip je, nesklon šalama na vlastiti račun, odalamio Malog Popa tako da je ovaj napravio dvostruku piruetu s intencijom doskoka na glavu. od pada glavom na pločice spasio se hvatanjem zubom za metalnu barsku stolicu. glava je ostala netaknuta, ako ne računamo šljivu (veličinom bi više odgovarao izraz patliđan) na desnom oku i manjak zuba (i to onaj s kojim je otvarao boce piva). svoju je neslavnu epizodu pravdao činjenicom da ga je Tip iznenadio jer, onako zrikav gledao je u Bandara, a zviznio njega.
od tada, Mali Pop, izbjegava šestoprste, crvenokose, albino prozirne, ljevoruke i posebice one što kledaju u križ.
Post je objavljen 16.11.2005. u 10:22 sati.