Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/leilla

Marketing

Kako je lijepo ići u školu.....aha, baš.

Dosadno je, jako mi je dosadno.

And tonight take my haaand…. Metallica.

Trebala sam ići na kavu sa dragim. Trebala, ali nisam. Zašto? Moja „najdraža profesorica“ mi je jučer dala esej koji trebam predati sutra. Znači, osim što sam danas posjetila Gradsku knjižni…khm….Gradsko narodno okupljalište jadnih nikogojevića/čki iskompleksiranih pod rukom idealiziranog školstva i traumatizacije ili skraćeno GNOJNI-PRIŠT…
Znam, pretjerujem, ali znajte da je moja ljutnja velika jer mi je potisnula svu onu tugu negdje ispod gnjeva nad 13 ispisanih stranica o povijesnoj gradnji crkve koju ne želim imenovati.
Nemam ja ništa protiv religije, naprotiv katolkinja sam, ali ako mi još i jednom netko kaže Crkva sv. Tog i Tog pasti ću u trajnu nesvjesticu kada se sjetim svih onih knjižurina od 300 stranica koje samo čekaju da ih neka jadna, sažalna duša pročita!

Sada ću vjerojatno slušati prodike na račun da bih trebala poštivati školstvo i nauku, ali dati esej o najmanje 10 stranica i to samo o jednoj, jedinoj crkvi vjerujem da bi sve skupa, i školstvo i gradnju, poslali ravno, ni lijevo ni desno nego nebu pod oblake ili lijepše rečeno u 3 p.m (ne u 3 sata popodne prevedeno sa engleskog nego u mjesto odakle smo svi izašli!)

Evo promijenila mi se pjesma… Never feel…Won't see…Never shine through…

I sada ja napaćena (m)učenica sjedim za kompjuterom i svoje frustracije iskaljujem na jadnoj tipkovnici koje mi je iskreno žao. I nije mi važno što je bežićna, možda nema žice ali naći ću neku da ju udavim… Udaviti ću prof…tipkovnicu, hoću reći. Iako su obadvije bežićne.

Ako se pogledam na zrcalo, osljepiti ću. Iz očiju mi tako jure munje i gromovi kao da je tsunami posjetio moju sobu, došao je na jednu neobaveznu, laganu kavicu prije nego što prošeta do Kine da ju malo opustoši. Niš previše, bio bi zadovoljan i sa 700 000 žrtava, sasvim mala, neznačajna brojka. Kao što su neznačajne minute u kojima sam ispisivala rečenice na jedan te isti kalup „Gradnja je bila izvedena u romaničkom stilu, dakle…“ ili „Iako ima mnogo prekrasnih arhitektonskih djela, crkva se ističe svojom monumentalnom ljepotom…(nabrajanje dijelova te lijepe ljepote)“.

Then I see, truth is righ beneath, right beneath the surface, that lies under the devil eyes….

Jučer sam bila do Kastva. Obožavam to mjesto, iako nemam nikoga poznatog tamo, odveo me dragi na izlet. Šetali smo onom stazom i zaljubljenim pogledima, trbuščićem punim leptirića i mislima negdje daleko, daleko pričali o nepoštenom……pogađajte……ESEJU!!!
Ova prošla rečenica je vjerojatno izgledala kao da sam se izvukla iz tog stadija ogorčenosti, no nisam, ne, ne… Nije još došlo vrijeme….

Ali sada mi je došlo vrijeme da pošaljem par porukica….

Primite puno pozdrava od rockerice koju muče koncepcija školskog sustava i plan za masakriranje istog………


Post je objavljen 15.11.2005. u 22:09 sati.