U subotu sam išao igrati nogomet s mojim prijateljem. Moj prijatelj me je naučio što znači prijateljstvo. Rekao je da se prijatelja ne smije nikad napustiti i tako me je skoro svakodnevno zvao na nogomet, a kad bih se htio opravdati da imam obaveza, rekao bi da mu nisam dobar prijatelj. On mi je bio jedan od rijetkih prijatelja i jer ga nisam želio izgubiti, pobjegao bih od kuće, makar imao posla ili mi mama ne bi dala i igrao nogomet s njim. Tako to ide već godinu dana.
Prijateljstvo je jedna zanimljiva stvar. Prijatelj kaže da je to nešto najvrednije. Isto sam pitao svoju mamu, a ona je to odmah potvrdila. Prijateljstvo je najvažnija stvar u životu. Toliko o prijateljstvu.
Moj prijatelj se zove Matej. Malo je dosadan, ali mu to ne smijem zamjeriti jer mi je prijatelj i prijateljima se ništa ne zamjera nego sve oprašta, za njih se da sve što se ima, pa čak i kad se nema. On igra super nogomet i uvijek da sve golove. Ja stojim na golu, a on puca. I uvijek pobjeđuje, a na kraju se čudi zašto ja ne pobijedim koji put. Probao sam mu reći da bi možda mogao probati i ja pucati koji put, ali je odmahnuo rukom jer ne igram dobro. Ipak, obećao mi je da će mi dati da pucam nakon što prvi put pobijedim. Moj prijatelj, jesam li rekao da se zove Matej, jako voli čokoladu pa mu, jer mi je on prijatelj, moram uvijek kupiti nešto čokoladno od džeparca kojeg imam za školu. Mama to zna i uvijek mi da koju kunu više, samo što onda i ja moram kupiti više čokolade.
Ja sam mali Klipan. Tako me zove moj prijatelj, a isto ponekad i moja mama jer stalno odlazim na nogomet premda bih trebao ostati doma. I ja volim čokoladu. Nogomet ne volim. Jedini sport koji volim je tjelovježba koju radim navečer s mojim tatom. Mogu napraviti više trbušnjaka od njega, ali on je ipak jači i može dignuti više kila od mene.
Evo to ja imam za reći na temu o kako sam proveo vikend.
Post je objavljen 17.11.2005. u 21:52 sati.