Dan u proveden u zagušljivo toplom stanu je tražio dodatno ispunjenje. Izaći s poznanikom u 22 i kusur? Zašto da ne - obližnja poslastičarnica je uvijek bila dobro mjesto za bjeg od dosade i prismakanje tanke kafe u suhoparnu priču. Tnx 2 Red. Izlazim...
Narudžba stiže, priča se lagano proteže niz viljušku ka stolu s kolačem... teče lagano i neprimjetno. Pogled prelazi preko prostorije do kuta u kom se nalaze dvije djevojčice. Mlađa, vidno umorna naslanja se na mermerne pločice i pokušava da svoj umor prevari snom. Starija sa svojih nepunih 18, cigareta u ustima... blijedo zuri u prazninu ispred, dok se kolač na stolu od muke sam jede i nestaje... Romkinje su... hladan jesenji dan proveden u prošnji ih je vidno iscpio... O čemu starija razmišlja pitanje je... Gdje noćiti? Šta učiniti i gdje poći za 20 minuta kad se lokal zatvori?
Kuja, koja je vjerovatno vremenom zajebala Darvina i evoluirala u ženu te se zaposlila u lokalu, vidno nadrkana se dernja na mlađu djevojčicu što spava za stolom... odvratan prizor...
Gomila misli prolazi kroz glavu - udariti kuju, dreknuti na nju... ali ništa... plaćam račun i odlazim...
Ovakve me stvari podsjećaju da trebam zahvaliti Sudbini što imam kakav-takav krov nad glavom, smora od šefa i dovoljno novca da spojim kraj s krajem i priuštim si kafu bez razloga...