Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/linee

Marketing

Ubojstvo i kinder jaje

Već je tjedan dana prošlo od zločina. Tamna mrlja koja više nije niti podsjećala na krv skoro je izblijedjela. Više nitko nije niti razgovarao o tragičnom događaju. Naravno, sve su novine vijest objavile na naslovnim stranicama, ali dan nakon toga svi su prestali govoriti o ubojstvu koje se dogodilo točno ispred moje kuće, meni na očigled dok sam se igrao u sobi i gledao nešto na televiziji. Crni auto naglo se zaustavio na kolniku. Zvuk kočnice je bio glasan pa sam odmah znatiželjno dotrčao do prozora kako bih vidio što se to vani događa. Vrata automobila su se otvorila, a iznutra su neki ljudi izbacili jednog drugog van na ulicu. Zatvorili su vrata i otvorili prozore. Drugi je čovjek ležao na zemlji pokušavajući se dignuti na noge. Onda su ovi iz auta izvadili pištolje, i počeli pucati. Zvuk je bio glasan i cijelo ga je mjesto čulo. Čovjek na kolniku legao je pogođen mecima i počeo krvariti, a auto je jednostavno otišao. Zločinci su nestali i nitko ih nije uspio identificirati premda ih je pola ljudi vidjelo. Onda je došla bolnica i odveli su čovjeka koji je bio već sat i pol mrtav. Ja se nisam usudio izlaziti. Još su dva sata policajci držali osigurano područja, a onda su još samo novinari ostali ispitivati mještane kao da je na njima da riješe slučaj.

Još uvijek se sjećam kako su ubojice izgledali, ali me nitko nije pitao. Kao da nije toliko važno tko je to učinio. Ljudi su rekli da je jedan čovjek ubijen u centru ispred obiteljski kuća tih i tih kao da prozivaju nas kod kojih se zločin dogodio. Ubojica, odnosno ubojice su nepoznati počinitelji. Slučaj završen. Mrtvi čovječe, počivao u miru! Ubojice, drugi put nemojte tako u javnosti! Ja, idi se igrati i gledati televiziju!

Već je tjedan dana prošlo od zločina. Neoprana blijeda mrlja krvi šapće kako se je ovdje dogodilo nešto. Ljudi gaze preko kolnika ne zaustavljajući se, čak niti ne izbjegavajući mrlju. Sunce izlazi kao i svakog drugog dana. Nitko nije postavio svijeće sa strane kao što se ostavlja stradalima u prometu. Gledam to mjesto i ništa mi više ne spominje ubojstvo. Ubojstvo zbog kojeg sam preživio smrtni strah kad se je dogodilo, ubojstvo zbog kojeg sam panično trčao po kući i zaključao se u ormar bojeći se da ne upucaju i mene koji sam ih vidio, ubojstvo zbog kojeg me uhvatio šok i zbog kojeg tjedan dana nisam mogao progovoriti niti riječ, ubojstvo zbog kojeg mi je danas mama kako bi me smirila kupila kinder jaje. Igračku koju sam dobio, odnio sam na ulicu i stavio nasred mjesta gdje je ležao ubijen čovjek.

Meni je sedam godina.

I odlučio sam da više nikad neću jesti kinder jaje.

Post je objavljen 12.11.2005. u 17:32 sati.