Postoji narod što ga nazivamo: nijemci, pa onda postoji narod u mnogočemu srodan i sličan ovom što ga pak nazivamo: austrijanci, zatim ima tu mađara, čeha, talijana, hrvata, pa čak i naroda možda najšire rasprostranjenog iako bez vlastite države ili čak republike što ga nazivamo: romi ili cigani.
Dakle...
Osnovni sastojci
- 1 nijemac
- 1 austrijanka
- 1 čeh
- 1 mađarica
- 1 talijanka
- 2 hrvata
- 1 ciganka
(Nisam baš 100 na 100 – da su sastojci u pravom omjeru, pa ako netko pokuša ponoviti recept, sigurnosti radi neka bude od svakog naroda bar po jedan.)
U svakom slučaju gornje sastojke dobro promućkati i mućkati, mućkati barem jedno stoljeće i pol do dva, sve dok se navedeni sastojci ne homogeniziraju u jednu nerazdvojivu, više ili manje kompaktnu masu.
Nadjev (oli ti fila)
- jedan purger, kmetsko zagorskih korijenova
- jedna glumica iz putujuće družine čergara
- jedan plemenitoga roda (ono da mu se ispred imena nadje barem neki pl. ako već ne i von)
- jedna barunica, odnosno kontesa
- dva učitelja oli prefešura i
- jedna grofica
I ove sastojke treba dobro zamutiti i mutiti kroz jednako vremensko razdoblje kao i osnovne sastojke sve dok se ne zgusnu u jednu glatku tekuću smjesu.
Potom ovim nadjevom valja dobro natopiti osnovne sastojke i pustiti da se sve dobro ohladi. Hladno je onda kada se je nadjev tako dobro upio u osnovne sastojke da se međusobno više ne mogu ni razdvojiti ni prepoznati.
U trenutku kada sa sigurnošću možete konstatirati opisanu ohlađenost – vaše predjelo, glavno jelo i desert je gotovo.
Sada bi, kao i nakon svakog dobrog recepta trebala uslijediti ona famoza rečenica – Dobar tek!
No, ja je neću uvrstiti na kraj ovog recepta, kao prvo jer nisam baš 100% sigurna da je to baš tako ekstra dobar recept, a kao drugo uopće ne izgaram od želje da me netko sažvače i proguta, ili makar samo proguta!
Ne znam da li ste čuli onu pjesmu Vladimira Koćiša Zeca "Plava ciganka"?!
Ako jeste, pa ste samo posprdno odmahnuli i nasmijali se, vjerojatno prispodobivši si nekakovu poblajhanu romkinju, uvjereni da "naturalmente" takova ne postoji – znam sigurno da se nismo upoznali !!!
I na kraju, ne mogu odoljeti, a kad sam već kod naše glazbene estrade, a da ne spomenem gospodina Škoru koga čuh neki dan kako izjavljuje: "...pa ja se svaki dan budim kraj jedne amerikanke!"
Eh, moj Škoro, ti znaš kakav je to doživljaj svako jutro probudit se na "graničnom prijelazu". No, ti bar znaš na kojem si i koji te narod gleda s jastuka pokraj.
Ali, daj zamisli, milo moje, u mojim venama teće rijeka osnovnih sastojaka i nadjeva, pa ti znaj u jutro na kojem si graničnom prijelazu uopće, i koji te narod gleda iz kupaonskog ogledala!?!
Post je objavljen 12.11.2005. u 23:58 sati.