I. PJEVANJE
SAN U JAVU PRETVORITI TREBA
Knjigu piše Direktore silni
Vezir strašni velikog Sultana
ter je šalje svojemu vazalu
umnoj glavi Zlu i Naopaku
u knjizi mu belaj besidio:
Umna glavo, Zlo i Naopako
počuj glasa Velikog Vezira
noćas mi se, dok sam usnut htio
jedna miso stvorila na javi
da učinim velikog domjenka
u čast slavi mojemu Sultanu
i njegovim Vezirima velim
Begovima i Agama silnim
što vladaju neživim i živim
svakom rajom, zvirima i biljem
zemljom ovom izmeđ tri rjeke.
Pa ti uzmi podanike svoje
umnoj glavi dobre pomagača
ter pretvori misao u dilo
smisli kako učiniti treba
da nam Sultan zadovoljan bude
a Veziri, Begovi i Age
suze rone od zavisti ljute
ter spremaju velikijeh muka
nesposobnim vazalima svojim.
To učini do sutrašnjeg dana
sve po redu u knjizi zapiši
i pošalji svome gospodaru
Direktoru, velikom Veziru.
Prave riči nagradu ti daju.
II. PJEVANJE
JAVA SAN NADMAŠITI HTJEDE
Kad je knjiga umnoj glavi stigla
on zasjedne u osamu pustu
oko njega ni raje ni ljube
samo mjesec što gleda s neba
ter on stade u javu pretvarat
san veliki Direktora svoga
i u knjigu zapisivat misli.
Bile dvore kraj velike Rjeke
ukrasiti zlatom odabranim
što se ono uzeo od raje
kad janjičari harač skupljahu.
mlade djeve u ruhu iz kraja
svakog gosta smjehom dočekuju
ter ga vode do njegova stola
tamo svakog podvoriti treba
odabranim jelom što se sprema
rujnim vinom i rakijom jakom
napojiti Sultanovu svitu.
mladi momci i djeve rumene
kazivati odabrane riči
pjesnika velih iz ovog kraja
a svirači da ih prate tiho
pjesmom milom slavuja iz gore
neka Sultan i njegova svita
za razgovore imadu mira
i na kraju neka djeve bajne
svakog gosta darivaju darom
nek sve traje od podne do mraka
ne mjeri se užitak na sate
ko ni zlato na veliki kantar.
Posla knjigu Zlo i Naopako
svom veziru Direktoru silnom
kako reče, zorom drugog dana.
III. PJEVANJE
VEZIR SVOJIM DARIVA DAROM
Čita Vezir knjigu odaslanu
knjigu čita, oči mu se žare
gleda snove na javi što stoje
veli snovi zlatnike mu broje
šalje Pašu, svoga ljuta zmaja
vjernu vojsku s Dinare brda
da dovedu Zlo i Naopako
umnu glavu i njegove momke
da preprave što je noću sanjo.
moj vazalu Zlo i Naopako
tvoja knjiga puna lipih riči
vidi mu se, zadivit Sultana
samo malo dotjerati treba
mjesto Dvora bili šator dići
ne krasiti ga zlatom neg srebrom
nek pjesnici naši odabrani
pjesme sklope starije i bolje
nek su naše, nek Sultana slave
ne treba nam darivati darom
svakog gosta što se divit došo
dotjeraj mi moje snove lude
velim ću te darivati darom.
moj Veziru, moja svjetla glavo
ne mogu ti uslišiti želje
šator nije što i bili Dvori
niti srebro kao zlato sija
Sultanove pjesme nisu naše
ko da slavuj poje glasom kosa
tvoji snovi košnica je bila
u koju su marljive pčelice
unosile ideje što skupe
sada hoćeš, vrli gospodaru
da zatvorim košnice sa medom
i ostavim pčele na livadi
a košnice da nastavi punit
one muhe što po govnima lete
ima jošte umnih glava ovdje
koji snove stvaraju u javu
tako vjerno ko da nisu tvoji
ne treba me darivati darom
nagrada će meni dobra biti
kada ćujem smjeh ti iza leđa
i savjet ću tebi jedan dati
nije svakom stvorit san u javi.
Post je objavljen 11.11.2005. u 01:15 sati.