Marketing
Nitsch, iznutrice i čitanje do ranih jutarnjih sati
Hermann Nitsch
Cijelu noć nisam ni oka sklopila, jerbo se Krmela koprcala ko da je plodna voda solna kiselina a ne mlačna kupka puna hranjivih tvari. Pače, pred ponoć sam joj poslala i pola Milke s lješnjacima, toliko brinem o njezinoj dobrobiti i komforu.
Pa sam do ranih jutarnjih sati završila "Art Since 1960" od Michaela Archera.
Zanimljiv pregled umjetničkog svijeta do početka 90-ih - pisan iznenađujuće normalno ako se uzme u obzir art ljubav prema meta-ta-jeziku koji najčešće ne razumije ni autor teksta a kamoli čitatelj. Sve Adorno do Adorna.
Negdje pred zoru Mala Krava se konačno primiri i ja konačno usnem. I uplovim u tegoban san. Bez sumnje pod utjecajem noćnoga štiva.
Smjestilo me u neku vražju kliniku na kirurgiju, nemam pojma zašto, a sa mnom pacijenti pred i post-operativni, svi s kardiologije. Čekamo nekog boga, nemam pojma što ni koga. Dopremilo i dvojicu-trojicu na nosilima pa ih ostavili da leže kraj mene, a ovi siročići, još rasparani od kirurškog noža, nisu ih došili pa iz njih ispadaju i cure raznorazni 'unutarnji organi'.
Tu se ja pametno probudim (i skužim da je Mala opet počela s tulumom) i odmah mi na pamet padne ludi Austrijanac Hermann Nitsch sa svojim krvavim performancima, životinjskim utrobama i hektolitrima krvi.
Najzanimljivije je što ga se u Archerovoj knjizi doduše spominje, no nema ni jedne njegove ilustracije - pa kud baš njega da odsanjam???
Post je objavljen 04.11.2005. u 15:00 sati.