Čudovište.
Da, čudovište. Muki i Fritz su izašli iz ćelije i u hodniku zatvora režalo je čudovište.
Da, da. Pravo pravcato čudovište. Zašto ne bi bilo čudovište? Čudovišta su nužna jer su opasnost. A ovo je bilo paradigma opasnosti. Dlakavo, bijesno, velikih očnjaka, s laserskim mitraljezima na leđima, brže od geparda i jače od nilskog konja, s tisuću očiju, sedam nogu i tri para kandži na svakoj od devet šapa.
Razne su vlade kroz stoljeća financirale lude znanstvenike zbog ovakvih čudovišta. Neuništivo s kožom od kevlar olova, isijava radijacijom, ima otrovni dah, ništa ne jede, malo spava i uvijek je spremno rastrgnuti neprijatelja zubima, raskomadati ga kandžama ili ga spaliti laserskim mitraljezima. Koja vlada to ne bi htjela? Čudovište koje sluša naređenja, krvoločno ubija sve pred sobom, ne poznaje strah (jer je strah uvijek bila na kavi kad bi čudovište bilo u pitanju) i služi samo jednom gazdi.
Čudovište ih je gledalo čudovišnim očima i spremalo se skočiti i zadati prvi, jedini i zadnji udarac kojim bi ubilo Fritza i Mukija.
Fritz i Muki, na svu sreću, nisu ni primijetili da je čudovište tu pa su se popeli stepenicama i izašli iz zatvora.
Post je objavljen 04.11.2005. u 00:44 sati.