Iskreno.
Neću da razmišljam o tome da li ćete vjerovati ili ne u sve što sam iznio u autobiografiji.
Meni lično je svejedno - jer, kako narod kaže, ''meni ni u džep ni iz đepa''; ako vjerujete ili ne.
Ta napomena važi i za slijedeći tekst iz kojeg ćete djelomično moći vidjeti koje su prednosti, ali i mane, biti kanal medij.
Sam tekst se nalazi u knjizi na kojoj radim.
''...Moram naglasiti sljedeću veoma važnu napomenu:
Kako će se u ovoj knjizi nalaziti neke objave koje će biti suprotne učenju Moralne filozofije i teologije, odnosno, koje će se "kositi" s etičkim normama koje su postavili ljudi, to preporučujem svima onima koji zastupaju ova učenja, norme - da dobro razmisle prije reagiranja.
Za primjer:
U ovoj će knjizi biti podneseni logični dokazi da Stvoritelj postoji!
Ali, ja vam neću prikazati onog Stvoritelja kojeg nam je “crkva dala” već pravog, istinskog Stvoritelja.
No to ne znači da vam ja sugeriram da prekinete vjerovati u Ono božanstvo u kojeg vi vjerujete.
Naprotiv, jer vaši nazori o Bogu, Allahu, Jahveu... se donekle poistovjećuju s mojim.
Kao autor ove knjige želim vas upoznati još i s ovim.
Ova knjiga je nastala nakon dugogodišnjeg studioznog rada.
Taj se je rad odvijao u nekoliko faza.
PRVA FAZA
- 1988. godine ostvarujem (ne svojom željom) kontakt s “nekom Sviješću”.
Kažem s “nekom Sviješću”, jer sam ubrzo shvatio da TA Svijest nije moja Materijalna svijest pomoću koje shvaćam objektivni (realan) svijet u sebi i oko sebe.
[Primjedba: Napisao sam Materijalna svijest iz tog razloga da bih TU Svijest “odvojio”od Duhovne (Psihičke) svijesti].
Dakle, 1988 godine se je desilo nešta izuzetnog.
Naime, primjetio sam da su se mojoj Materijalnoj svijesti počela “nametati” do tad meni nepoznata saznanja, koja ulaze u djelokrug skoro svih naučnih disciplina.
U početku je to “nametanje” dolazilo “samo od sebe”, dakle bez misaonog učešća moje Materijalne svijesti.
Kasnije, shvativši da mogu doći do saznanja koja su meni bila strana – postavljao sam misaona pitanja različitih sadržaja - nakon čega su retroaktivno do moje Materijalne svijesti stizali impulsi čiji su titraji djelovali na moju Svijest da ih prihvati kao nečije. poruke-odgovor.
Taj kontakt s nekom Sviješću (osim PRVI) često me podsjeća na brzo dostavljanje informacija pomoću telegrafskog aparata – (ali samo slušajući otkucaje aparata, što znači da misaono ne “vidim” crtice i točke Morseovog alfabeta.
Svakako, ne čujem ni otkucaje – već jednostavno osjećam “duhovne vibracije”).
Prema tome, moja Materijalna svijest je znala (i zna) kako da šalje impuls-pitanja - a po primitku impuls-odgovora je znala (i zna) da ih prevede i da ih pretvori u Misao koja ima svoj sadržaj.
Na taj sam način dolazio (i dolazim) i do onih odgovora na pitanja na koja nikad ranije nisam znao odgovoriti.
A mnoga moja pitanja su, obično, vezana za materiju (sadržajnost) s kojom se u toku svog života nikad nisam susretao.
Ipak, sve to nije bilo (a ni sad nije) tako jednostavno, jer često puta sam morao (i moram) upotrebiti i svoj vlastiti logički sud da bi se impuls-poruka-odgovor “iskristalizirala”.
Uz to, nije tako jednostavno ni s tim živjeti.
Štaviše, to mi je u jednom periodu postao i živući problem.
Naime, postavljajući misaono pitanje kompleksnijeg sadržaja - moja Svijest odmah po postavljenom pitanju ne prima odgovor (u vidu Određenih impulsa) već ga prima kasnije.
To kasnije može da bude u svakom vremenskom razdoblju dana i noći.
Tako se dešava da odgovor počinje “stizati” u toku noći, što me obično probudi.
No, to se zna dešavati i u vrijeme relaksacije, npr. kad igram neku igru, što mi katkad smeta da se koncentriram na samu igru.
Katkad se to dešava i kad s nekim razgovaram…
Jest, u početku me je to smetalo, no sad je to postalo “dio mene” što znači da danas mogu kontrolirati stanje u kojem se nađem ako “pristignu” impuls-poruke-odgovor.
Ipak, od svega mi je najteže kad primim kompletnu informaciju na pitanje koje sam postavio a ne stignem da je u kratkom roku stavim na papir ili u kompjuter.
U takvim slučajevima je skoro uvijek zaboravim.
Tada, prvo moram “iščupati” osnovu sadržaja, a zatim “čupati” riječ po riječ iz memorijskog polja gdje se nalazi Otisak te informacije.
To “čupanje” se zna odužiti danima, katkad tjednima…, što me zna užasno zamoriti.
Dakle, mislim da ste mogli shvatiti da u biti informacije koje ću vam iznijeti NISU moje, već ih ja PRIMAM SA STRANE i moje je samo da ih ih gramatički obradim.
Post je objavljen 02.11.2005. u 23:45 sati.