Marketing
bluberri on d edge
jednom davno sam izjavila da mie žiwot hardkor pornić. i danas to potvrđujem ponovno. ponavljam..ne radi se o nikakvim sick verzijama prezentacije kama sutra ili sličnih savijanja tijela ala u broj 69, već simpličamente spomenimo da se radi o prcanju u zdrav mozak od okolnih osoba zbog kojih mi se već lagano radi čir na želucu, al se uporno moram prisjećati da krw nije voda i smješkat se kako to zakon o obiteljskoj slozi nalaže.
jučer sam mislila da ću od muke izleći mlade dok smo samo skakali od groba do groba i od groblja do groblja, i dok sam se morala kao i svake godine smješkati istim ljudima koje sretnem na istom mjestu, na istom grobu sa istim glupim osmjesima na razini izbora za miss. lice mi se doslowce zategnulo kao đek nikolsonu kad je glumio đokera u betmenu. bolno. da me netko promatrao sa strane bi pomislio da sam možda kakva hodajuća reklama za akvafreš. mogla sam na pitanje : se sjećaš kad si imala godinu dana pa si mi mački čupala rep?-odgovoriti: da, još uvijek oko vrata furam dlake za uspomenu i dugo sjećanje-,al sam se svladala pod uprtim hitlerovsko-majčinskim pogledima i priglupo, kako bi i trebalo da paše mojoj plawoj kosi rekla: da- i nabacila smajL koji je popunio prazninu u nedovršenoj rečenici.
mrzim kada sretnem ljude koji su me znali kada sam bila hodajuća mašina za kakanje u pelenama.
nakon grobnih pohoda....obavezno od naše silne uljudnosti jedni prema drugima, svima pukne pa se svi posvade i onda ja ko tampon zona moram na svačije : je tako jana? - kimati: da tako je.
kao da se moje mišljenje uistinu cjeni u swemu tome, al očito mojoj staroj je taktika da njeni napadi više vrijede ako ih ja potvrdim.. nakon nabacivanja loptica bjesa sa ljeve na desnu i pokojim pogodkom mene u sredini, napokon smo se makli sa groblja.
i molim vas....koji penis ona dva ljudova stoje na ulazu i daju ti u ruke neke sličice majke božje?
samo mi ih je tutnuo u ruke i ja sam automatski uzela jer sam mislila da je for free...kad se on kršaćnskog duha ful nadvikivao da mu trebam platiti. jep. vratila sam mu sličice i rekla da ih ja mogu nabavit preko veze besplatno. bile su to žešće religijsko-šanerske spike.
teta se opet uhvatila u misiju preobraćenja. " a jel tebi trebaju ti metali po licu?" ..zlobno do mene al nisam se mogla svladat a da joj ne pripovjedam ideju ( koju neću ostvarit al sam je osmislila zbog ovakvih specijalnih tortura) o tetoviranju dima iznad p****....
mogu se kladit da se tokom vožnje molila da me vrate na pravi put.
da se nju pita kako bi se ja trebala odgajat to bi bilo usko vezano uz zvanje redovnica i životno pomaganje starim i nemoćnima.
stara se pak uhvatila one dobre stare: " zašto pušiš?"
prije bi se znala pobunit al sad me već tolko boli peniS da kad čujem to pitanje prebacim se u zen stanje i
ne čujem ni riječ koju mi kaže. to je vrlina na kojoj sam zahvalna svim flegmatičnim bogowima.
dakle...ja sam izvukla zaključak da svi ti neki olfa blagdani mojoj femili služe za poboljšanje mene i sebe ( lječeći svoje frustracije na način prvo spomenutog poboljšanja mene ). ou hepi dej. al ne dam se ja.
takvu me mater napravila. a ko njoj prigovora..nitko.
jedino spasonosno je bila pljeskavica sa sirom.
znate kada vam se po glavi cijeli dan vrti jedna pjesma i makar si molestirali uši radiom samo da vam izađe iz glave...ona i dalje ostaje tu negdje? danas je meni...od azre-marina :" dovoljno je da me vidi...da mi kaže miki kako siiii..."
dobro, miki, dobro.
Post je objavljen 02.11.2005. u 17:18 sati.