Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zukasworld

Marketing

«Oprosti» iliti o prijateljstvu..

napomenula sam jos prije da mi se trenutno zanimljive stvari dogadaju...da se dogadanja samo nizu jedno na drugo...bez da ih ja stignem obraditi i preobrazit u dozivljaje....nisam u stanju uopce shvatit da sam u roku od mjesec dana ostala bez dvije osobe koje mi puno znace u zivotu...ali stvarno puno znace
prva osoba je jedan decko, koji mi se svida, vec dugo dugo....i cak sam imala priliku dva puta bit s njim...i oba puta je jednako zavrsilo...prvi put mi je taj rastanak tesko pao, al prezivila sam...kad sam dobila priliku da drugi put budem s njim, sam ju zgrabila i mislila si «mozda ovaj put bude vise srece», ali NE...zavrsilo je cak i gore..ah...
a druga osoba je moja «frendica»...koju ne mogu smatrat frendicom..vise jednom osobom koju sam poznavala...do nedavno...
jer prijatelj ti nije onaj koji ti nanosi bol, jer prijatelj nije onaj koji radi iza tvojih leda, on nije onaj koji ti laze u facu....prijatelj nije onaj koji se boji kako ces reagirat na istinu...prijatelj je onaj koji zna da je istina najbolja...koliko god bolila...prijatelj je iskren...a svi koji me poznaju, znaju da cijenim iskrenost i da sama cak ni starcima ne lazem....
i sta onda ucinit kad te ta osoba moli za oprost...kad te moli za oprost za stvar koju si vec jednom oprostio...teskog srca, ali si oprostio...misleci: «svi mi griješimo», ali istovremeno znajuci: «Ako si to ucinio jednom, ucinit ces i dvaput»...
znam da ces citati ovo «prijateljice»... i drago mi je zbog toga, jer onda ti necu morat sve to rec...a ionako nemam puno potrebe razgovarat s tobom....dovoljno mi je to sto cu te morat gledat jos cijelu ovu godinu...
iz sveg ovog ne zelim stvarati veliku frku...povuci cu se tiho i neprimjetno....pustiti tebe i njega da uzivate u sreci...kojoj sam se ja nadala dvije godine...da tebi daruje sve ono sto ja nikad nisam dobila, a zeljela sam to vise od bilo cega..i dobro si to znala...da TEBE obasipa poljupcim, da TEBE grli svojim toplim rukama...uzivaj...uzivaj i za mene...jer JA TO NISAM MOGLA
i znam da niko od nas nije savrsen...znam da svi mi grijesimo...znam da ljudima treba oprastat..znam ja to...
i mislis da ne zelim...krenuti naprijed kao da nikad nista nije bilo, doc u srijedu u skolu i nasmjesit ti se u lice...i zaboravit...no nije to tako jednostavno...ne mogu i ne zelim shvatit neke stvari...uostalom nije ni potrebno da glavu razbijam nad tim...da se trudim shvatit...ima jos ljudi..
u nesreci shvatis ko su pravi prijatelji...a ko je samo sjena...
i nadam se da me gore stvari nece snaci tako uskoro, jer onda stvarno vise neznam sto bih sa sobom...
ovim putem se zelim zahvalit nekim ljudima....koji su uvijek tu za mene...koje poznajem cijeli svoj zivot, bez kojih ja nebi bila ja...kojima se zahvaljujem na svim lijepim rijecima, potpori i ponudama... HVALA VAM.... od srca vam zahvaljujem...i znajte da cu i ja biti tu za vas..
hmm. da...nazalost nisam bas vjesta s rijecima...tako da nisam uspjela ni u pola izreci ono sto osjecam...al bar sam negdje ispustila svoje razocaranje...
svim citatljeima zahvaljujem na paznji...i porucujem vam da pazljivo birate prijatelje, jer ce vas najlakse prevarit onaj kojem vjerujete....
POZDRAV

p.s.:ne zelim imenovat nikoga...pronaci ce se svako u mojim rijecima...


Post je objavljen 31.10.2005. u 13:56 sati.