evo ti na...
za svih tvojih 12 PMS-ova godišnje koje sam stojički otrpio bez riječi...
evo ti na...
za tvojih ovogodišnjih pet desetodnevnih depresija prije polaganja ispita, i još dvije sedmodnevne nakon što si ispit ljosnila, kada sam u tješenjima nadmašio samog sebe...
evo ti na...
za sva ona traganja po internetu na koja sam "natjeran" nebi li ti bila pametnija od onih profesora što su ispred imena i prezimena nagurali pola slova naše abecede...
evo ti na...
za sva ona pitanja na koja se nisam u trenu dosjeti suvislog odgovora, zbog kojih sam mudrovao, znojio se i nekontrolirano zamuckivao...
evo ti na...
konačno mojih pet minuta!
gotovo je!
umirem!
nema mi spasa!
padam u krevet pregažen teškim valjkom inženjerske bojne ljube česića rojsa, u glavi mi lupa boris leiner na kompletnom setu bubnjeva, u ušima trube duhači san francisko sinfonijskog orkestra, iz nosa mi počinju teči balci kao viktorijini vodopadi...
dobio sam gripu...
onu običnu - domestikus vulgaris...
i sad sam u tvojim rukama Moje Svjetlo U Tmini narednih tjedan dana (uz malo glumatanja moguće i dva), da te vidim...
evo ti na!
pa se snalazi s muškarac na umoru...
Post je objavljen 31.10.2005. u 00:05 sati.