Netko je pokucao na vrata. trgnula se. Ruke su joj drhtale i nespretno je otresla pepeo cigarete koja kao da je samo cekala ovu priliku da joj pobjegne iz ruke. I obrusila se prema zemlji, zaigrano odskocila nekoliko puta i kotrljala se kolnikom dok ju jedan od prolaznika nije, iduci svojim putem, nagazio.
"Evo."-rekla je.
Usput je pogledala na sat, bilo je 14:13.
"Kad prije?"-proslo joj je glavom.
Na vratima je bila susjeda.
"Vratili ste se."
Lice joj je jos uvijek bilo nateceno.
"Spremila sam vam stvari."
Susjeda je i dalje sutila.
"Trebali bi otici."
Pruzila joj je torbe sa njenim stvarima.
"Vise nista ne mogu uciniti za vas."
"Zbogom."-rekla joj je i zatvorila vrata.
To je bilo to. Bilo je gotovo.
"Nisam se trebala mjesat."
Vratila se na prozor. Susjeda je izasla iz zgrade vukuci torbe.
"Mozda bi joj trebala pomoci... Mozda ipak ne..."
Post je objavljen 30.10.2005. u 22:05 sati.