Marketing
I tried to be perfect...
I tried to be perfect, LOL!
Eh…..da sam ja, da si ti savršen(a)… Neznam baš kako bi to izgledalo…
Savršenstvo svakako ima svojih prednosti, ali ima i mana. Došla sam do zaključka da je savršenstvo stadij u razvijanju kao i svaki drugi, ali da ima i epitet „završne točke“.
Koja ne mora uvijek biti lijepa i dobra…
Zamislite da ste savršeni…ja ću to zamisliti za sebe.
Meni bi savršenstvo bilo lijepo lice i sve što tu spada, ali ne baš ono manekenski lijepo, nego prosječno, no neki detalj, nešto što se ne može prepoznati na prvi pogled, te da to daje dojam slatke ljepote…
Osobine čovjeka… To je malo teže za zamisliti. Savršen čovjek bi po mom mišljenju imao puno dobrote, no dovoljno pameti da prepozna kada ga netko želi iskoristiti, a kada mu se samo netko želi približiti… Trebao bi se snalaziti u škakljivim situacijama, biti šaljiv, ali i dobar… Biti druželjubiv, da nalazi prave prijatelje… A najvažnija osobina, da uči na pogreškama, da ih ne zaboravlja i da ne prelazi preko njih, da im se ne pokuša oduprijeti smijehom i šalama (što ja inače radim)…
Vjerujem da je vama svakome sada drukčije mišljenje, savršenstvo nije svima jednako, i zato je teško doći do njega…
Ono što je meni savršeno, vama nije, i ta činjenica moje savršenstvo čini nesavršenim…
Danas sam malo razmišljala o toj temi i došla do takvog zaključka.
Promatrala sam ljude oko sebe, nove i stare prijatelje, tajne i znane ljubavi – svakome sam našla dosta dobrih osobina, ali i mane… Razgovarala sam sa prijateljicom o njima, ono što se meni čini kao mana, njoj je to dobra osobina… ili obrnuto. Ali ona je njima pronašla mnogo više mana, koje ja zapravo nisam ni primječivala…
Zar me to čini lošom osobom?
Loše je to što ne pronalazim u ljudima loše strane, gledam samo dobre?
Nažalost je. Upravo to je razlog mojim čestim tugama, razočaranjima i svemu što me čini nesretnom, nezadovoljnom sobom i svojim krugom prijatelja, bolje reći poznanika…
U mom životu ima jedna draga osoba, kojoj ne mogu pronaći mane ni nakon dugog, dugog, dugog razmišljanja… Ta osoba nije nažalost uvijek uz mene, ali znam da je tamo negdje i da ću u njoj uvijek moći naći utjehu, razumijevanje i da ću znati da me voli, kao i ja nju…
Najbolji prijatelji ostaju kroz cijeli život…A da se njoj nešto dogodi, s njom bi otišao i veliki dio mene, preveliki… I zato ću ju čuvati, jer ona je moja naj…
Post je objavljen 29.10.2005. u 22:23 sati.