Mi pišemo
Ostavljamo tragove sebe
Uzmite i nosite vičemo
Pogledajte nas
Ovdje smo
Alo...
Alooooo.....
To smo mi
Mali, sitni, slabi
Imamo prste da lupaju po tipkovnici
I mozak da ih pokreće
Imamo mišiće kojima
dižemo teške terete
Jetru i bubrege
što nagriženi vremenom
polako odumiru
Kosa nam otpada
i kičma se grbi
Krcka u zglobovima
i žiga u križima
Bližimo se Svemiru
bivša djeco
majke i očevi
buduće bake i djedovi...
Prolazni mi smo...
U očima nam je odsjaj mladosti
Sa sjetnim osmjehom na licu
gledamo
kako naši geni geni replicirani
skakuću oko nas
Male nakupine energije
klupka veselja
bezbrižni leptirići
Velike naivne oči
promatraju svijet oko sebe
i čude se
Eee tata, tata, kaj je ovo...?
Bem mu miša slatkoga...
Kao kišne kapi
padaju im mliječni zubi
iz usta
Mačići medeni
Sami spremaju torbu za školu
Peru zube i češljaju se
Svađaju se oko doručka
Uče pisana slova
Broje do sto
Zbrajaju do deset
Crtaju zelene mrlje po papiru
Vidi tata - žaba
Srca naša slatka
Skaču, skaču
po cijele dane
Rolaju se i voze na biciklu
i padaju
pa se dignu i otrče na ljulju
pa preskaču konop
do deset
šprdaju se s nama
i žicaju pare
za nekakvu žvaku
ili sladoled
Rastu naočigled...
Krug života kruži
i nismo ništa mlađi
Bore se nabiru
i zglobovi okoštavaju
djeca nam rastu
a mi se usukavamo u sebe
i brojimo sijede u kosi
Polako jurimo u vječnost...
Prolazni mi smo
i zbog toga ponekad osjećam tugu...
Zato vas grlim širokim riječima
Dobrodošli
Još bolje vas našli domaćine...
Odmorite na čas
da zajedno gledamo kako vrijeme teče
Moja su vrata otvorena
Uzmite odavde šta želite
i šta vam treba
Ponesite sa sobom osmjeh
širok i vedar
iskru u očima
Džabe je i od srca
I ako će me ko poslušat:
Nema smisla dušu puniti mrakom
Vremena je malo
Treba ga iskoristiti valjano...
Post je objavljen 30.10.2005. u 00:59 sati.